Anksioznost je osjećaj neugodne nervoze, zabrinutosti, a za posljedicu može imati i vrtoglavicu, ubrzan rad srca, grčeve u želucu, nemir ili osjećaj panike. Istraživanja su pokazala da je prosječna dob početka anksioznosti oko 11. godine života, a jedno na desetero djece pokazuje simptome anksioznosti.

Iako mnogi kažu da određena doza napetosti i treme, odnosno anksioznosti, prije stresnih situacija, poput pisanja testa ili ispitivanja, može potaknuti na veći angažman, ako tjeskoba postane nepodnošljiva, može ometati svakodnevno funkcioniranje djeteta.

Kako anksioznost može utjecati na akademska postignuća djece?

Dakle, iako pojačana anksioznost ne ometa uvijek točnost izvedbe, ona ipak narušava učinkovitost kognitivnih procesa kada je riječ o primanju i obrađivanju te pohranjivanju novih informacija. Kod odraslih se pokazao negativan utjecaj anksioznosti na sposobnost kontrole emocija, otvorenost prema iznenadnoj promjeni zadatka ili mjesta boravka te na praćenje i ažuriranje informacija u kognitivnom sustavu.

Što se tiče djece, iako su istraživanja donekle ograničena, pokazalo se da djeca koja pokazuju jaču zabrinutost i neki oblik tjeskobe, postižu lošiji uspjeh u školi. Na temelju teorije kontrole pažnje, slabija pozornost i lošija izvedba djeteta, koje doživljava povećanu anksioznost, mogla bi biti prouzročena zabrinutošću, a ne težinom zadataka.

Kod usvajanja i prezentiranja novih informacija, djetetovo radno pamćenje zahtijeva ažuriranje, a pažnja mora ostati usredotočena na zadatak usvajanja novog materijala. No, ako se pozornost skreće na informacije koje nisu relevantne za zadatak, poput negativnih misli, tada je izvedba manje učinkovita (traje dulje), a ponekad je i manje točna, odnosno lošije kvalitete.

Kako pomoći djetetu koje pokazuje znakove anksioznosti?

Gradite samopouzdanje i neutralizirajte pogreške izjavama poput: 'Pogreške su dio učenja nečeg novog'. Pohvalite dijete i nagradite njegov trud i podsjetite ga na školske zadatke koje je uspješno svladavalo. Budite proaktivani. Kad raspravljate o razvodu roditelja djetetova prijatelja ili o strahovima vezanim uz globalnu pandemiju, koristite jezik primjeren njegovoj  dobi. Kada razgovarate s petogodišnjakom, mogli biste reći: 'Zvuči kao da si možda zabrinut jer su se Lukini roditelji razišli? Jedno je sigurno, roditelji ga jako vole, baš kao i mi tebe'. Objašnjavajte strpljivo djetetu nerazumljive pojmove i situacije koje ga zabrinjavaju. Budite spremni slušati i pokažite empatiju. Prilagodite se. Raspodijelite veće zadatke na manje dijelove. Osigurajte strukturu i rutinu. Možete predložiti: 'U redu, idemo obaviti tvoju zadaću, večerati, odvesti psa u šetnju, a onda ćemo ti i ja sjesti i razgovarati o tome što te muči.' Zapamtite da je anksioznost zarazna. Ako su odrasli u školi ili obitelji tjeskobni ili zabrinuti, to se odražava na dijete. Potražite stručnu pomoć ako je potrebno.

Imajte na umu da pružanje mirnog okruženja omogućuje djetetu da poboljša svoje funkcioniranje u školi i da maksimalno iskoristi svoj potencijal za postizanje uspjeha u školi.

Tekst: Zvjezdana Bubnjar

Foto: Shutterstock