Darovitost je sklop osobina, visokonatprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, visokog stupnja kreativnosti i motivacije, koji omogućava razvijanje izvanrednih kompetencija i dosljedno postizanje izrazito natprosječnog postignuća. U populaciji se obično 1-5 % djece smatra potencijalno darovitima. No bez podrške okoline darovita djeca ne mogu u potpunosti razviti svoje potencijale. Drugim riječima, kako bi darovitost i talent prerasli u izvrsnost i ekspresnost najvažnija je poticajna okolina (roditelji, škola, vršnjaci i mentori).

Udruga za promicanje biologije i srodnih znanosti, Bioteka, koja postoji već 10 godina, jedna je od onih kojoj je cilj osvijestiti građane da budu društveno odgovorniji, da kritički sagledavaju društvene i okolišne probleme te da na njih adekvatno reagiraju. Prof. biologije Kristina Duvnjak, izvršna direktorica Udruge, voditeljica programa edukacije, priča nam kako svojim aktivnostima žele podignuti razinu znanstvene, ekološke i tehnološke pismenosti djece i mladih, povećati interes za studiranjem STEM predmeta (science, technology, engineering i mathematics) te doprinijeli povećanju kvalitete izvaninstitucionalnog obrazovanja. Brojne korisne ideje tako su pretvorili u stvarnost.

"Na STEM radionicama, primjerice, kroz pokuse istražujemo šećere, masti, izoliramo DNA, sastavljamo robote, izrađujemo različite uređaje, ispitujemo kvalitetu vode i tla i/ili djeca osmišljavaju vlastita istraživanja. Kroz pokuse djeca uče razliku između mišljenja i dokaza, promatraju promjene vlastitim očima te do rezultata samostalno dolaze svojim radom i zalaganjem. Da bi to uspjeli, potrebno je poticati i razvijati njihove vještine kritičkog razmišljanja i promatranja, strpljenja, preciznosti, analitičnosti, kreativnog rješavanja problema, timskog rada te logičkog promišljanja i zaključivanja", kaže Krisina i izdvaja još jedan projekt - Panda. Riječ je o programu za darovitu djecu, koja onda u manjim grupama istražuju razne teme: bioraznolikost, održivi razvoj, zdravlje, prehrana, urbanizam, energija, klimatske promjene, zaštita okoliša i prirode...

"Na Agronomskom fakultetu, primjerice, istraživali su kako kemikalije djeluju na razvoj sjemenki različitih biljnih vrsta, na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu proučavali bakterije, istraživali fermentaciju i izrađivali vlastiti jogurt, a u svojim kvartovima uz pomoć studentske udruge USKA (Udruga studenata krajobrazne arhitekture) proučavali i ocjenjivali zahvate u okviru krajobrazne arhitekture. Rijedak je to primjer, ako ne i jedini u našoj zemlji, gdje međusektorska suradnja donosi suvremene obrazovne programe  u našem (neformalnom) obrazovanju", kaže prof. Duvnjak.

Izazovi i prilike u razvoju potencijala darovite djece, tema je okruglog stola, koju u srijedu, 24. lipnja 2020. godine, u 10 sati, ova Udruga organizira u u Travel & Technology HUB-u, Gacka 16, Zagreb. Govorit će se o Udrugama i školama kao saveznicima u odgojno-obrazovnom radu.

O tome kako prepoznati darovitost kod djece te koje se sve predrasude vežu uz to, otkrila nam je psihologinja Ksenija Ranogajec Benaković,  ECHA specijalist za edukaciju darovitih te dopredsjednica Udruge Vjetar u leđa, koja je partnerska udruga na projektu Panda.

Kako prepoznati darovito dijete?
Darovita djeca su izrazito radoznala, vrlo intenzivno istražuju svijet oko sebe, imaju puno pitanja, vole biti nezavisni i stvari raditi na svoj način. Obično manje spavaju i pokazuju puno energije te visoku motiviranost za bavljenje onim stvarima koje ih zanimanju. Vrlo rano počnu postavljati pitanja o životu, smrti, pravdi i sl. Pokazuju neobičan smisao za humor. Često su vrlo kreativna, pokazuju originalna rješenja u crtanju, rješavanju problema ili u nekom drugom području. Mogu provesti sate proučavajući neki sadržaj koji ih trenutno zanima pa u tom području postaju pravi eksperti koji mogu ispravljati učitelja.

Za nadarenu djecu često se kaže da su intelektualno superiorna, ali u emocionalnom zastoju. Kako biste bi to komentirali?
Važna spoznaja o osobinama darovite djece jest da ona imaju neujednačen razvoj. To znači da darovitost u jednom području (iznadprosječnost) ne znači da će takvo biti u svim segmentima razvoja. Zato je moguće da neko dijete bude iznadprosječno u logičko-matematičkom području, a da socio-emocionalni razvoj bude sasvim u skladu s dobi. Neko dijete može sa 5.godina čitati i množiti, a da istovremeno ima emocionalni ispad zbog toga što je izgubio u društvenoj igri. Zbog velikog nesrazmjera u ta dva područja, može se činiti da emocionalno zaostaju, što nije točno. Istraživanja pokazuju da je dio darovite djece vrlo osjetljivo i intenzivno na području emocija, burno doživljavaju događaje oko sebe i duže im treba da prožive te emocije. Zato im je važno dati podršku kako bi na vrijeme razvili samoregulaciju svojih emocija.

Također, često se kaže da su takva djeca "pomalo čudna"; teško se uklapaju u društvo? Je li i to predrasuda?
Nadarena djeca često imaju interese koji se ne poklapaju sa interesima njihovih vršnjaka. Ako neko dijete u vrtiću priča o tome kako je nastao svemir i što je to crna rupa, takvo dijete može izgledati neobično ostaloj djeci. Zato im je teško naći sugovornika i traže društvo odraslih. To naravno ne znači da su „čudni“. Oni su samo drugačji. Ponekad im je potrebna pomoć da razviju socijalne vještine za timki rad. Ako ćemo u našem kućnom odgoju , kao i u odgojno-obrazovnom sustavu njegovati toleranciju i razumijevanje različitosti, onda ni darovita djeca neće biti smatrana čudacima ili biti izložena ruganju i zlostavljanju.

Ako roditelj primijeti da je njegovo dijete posebno nadareno u nekom području, što biste mu preporučili; kome se javiti; pružaju li škole i sustav takvoj djeci kvalitetnu potporu ili je sve prepušteno roditeljima?
Roditelji bi se trebali obratiti stručnom timu vrtića ili škole i zatražiti njihovo stručno mišljenje. U tome bi im trebali pomoći odgajatelji i učitelji koji svakodnevno rade s djetetom. No, često se događa da učitelji u školama nisu imali prilike proći edukaciju za prepoznavanje i identificiranje darovitih učenika. Tada se roditelji mogu posavjetovati s nekom od udruga ili organizacija, specijaliziranih za rad s darovitom djecom ili pak, zatražiti od psihologa procjenu intelektualnog statusa djeteta. Psihološko testiranje samo je jedan od načina prepoznavanja darovitosti djeteta. Danas se preporuča multidimenzionalni pristup koji uključuje procjenu psihologa, zapažanja učitelja ili odgajatelja, roditelja, vršnjaka, specijaliziranih stručnjaka iz područja talenta djeteta, pa čak i samoprocjenu djeteta.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografija: Shutterstock