Brzopletost uključuje povremene "blokade" u govoru koje mogu rezultirati iz neorganiziranog govora, a to može značiti da se govori vrlo brzo ili da je dijete zapravo nesigurno u ono što želi reći. Za razliku od mucanja, gdje dijete zapravo zna što želi reći, ali ne može to izgovoriti. Budući da brzopletost nije još toliko poznata, mnogi su je poistovjećivali s mucanjem, te su se mnogi brzopletaši opisivali kao djeca koja mucaju, ali je u praksi opće poznato da često s brzopletošću ide i mucanje, kao i obrnuto.

Ako imamo dijete kojem se nešto govori, a ono misli na nešto drugo, dijete ga neće razumjeti, i to je situacija koja se događa, ali ako uz to imamo odsustvo pažnje, dolazi do smetnji u razumijevanju, te i neobraćanje pažnje na formu, te se to redovno sve odražava na govor.

Kako brzopletost izgleda na van:

- vrlo često je to konfuzan i neorganiziran govor

- ograničena je svjesnost svoga govora

- povremeno "bolji govor" (tečniji govor), kada se dijete upozori da malo uspori u govoru, ili da više pazi na govor (da se kontrolira)

- tzv. "skraćivanje" riječi i to onih dužih sa suglasničkim skupinama (npr. "parkiralište" skrate u "pakirište"...)

- vrlo nerazumljiv govor

- obiteljska anamneza (netko u obitelji ili muca ili je brzopletaš)

- poteškoće u učenju koje nisu rezultat smanjene inteligencije ili dijagnosticirane disleksije ili disgrafije

- često i neuredan rukopis

- smanjena pažnja, koncentracija i vrlo često hiperaktivnost

- poteškoće s auditivnom percepcijom (teškoća sa zahvaćanjem glasova)

Dakle, poremećena je osnova govora, tj. sve što predstavlja veće cjeline, organizaciju (Golubović, S.): disanje, intonacija, glas, ritmičnost pa i akcenti, gramatika. No, poremećeno je i ono što bismo uvjetno mogli nazvati detaljima govora, a to su leksik i izgovor glasova. Brzopletaš često ima vrlo siromašan rječnik bez obzira na godine koje je proveo u školi. Ne razumije i ne upotrebljava rjeđe i biranije riječi, a posebno ne one koje se obično nauče čitanjem. Kod onih fonetski kompliciranijih i rjeđih može imati problema, jer se ne sjeća točno njihove glasovne i slogovne strukture. Izmišlja nove riječi, starima daje krivi ili izmijenjeni smisao. Kada se ne može sjetiti riječi ili je ne zna, brzopletaš se katkad služi verbalnim opisima ili gestama. Često se služi poštapalicama i uzvicima.

U doba polaska u školu, roditelji i nastavnici obično počnu primjećivati govorne nedostatke djeteta s brzopletošću i posljedično zaostajanje u svladavanju tehnike čitanja i pisanja. Počinju prigovarati i kažnjavati dijete. Kako je jedan od najviše uočljivih simptoma brzopletosti u govoru zastajkivanje, ponavljanje i saplitanje, mali se brzopletaš nerijetko proglašava i mucavcem.

brzopletost-i-govor-kako-pomoci-nemirnoj-i-cesto-zaboravnoj-djeci
, Image: 204899685, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Osobitosti malih, zaboravnih brzopletaša

Ako govorimo o brzopletosti u dječjoj dobi, to je obično neuredno i nemirno, ali simpatično, vedro i otvoreno dijete. Vrlo teško prihvaća norme okoline ili ih nimalo ne prihvaća. Ponaša se prirodno, ne poštujući pravila koja su u biti prisile. Jede kad je gladno, spava kad mu se spava, zaboravlja se oprati, obući uobičajene dijelove odjeće. Vrlo se teško uklapa među djecu jer mu svaka igra brzo dosadi pa se može asocijalno ponašati. Obično mu je govor neprihvatljiv te postaje objekt poruge. Neuredno jede, diže se sa stola, ne sluša što mu se govori. U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, šeću razredom izazivajući opći smijeh, no ona to ne čine zato što su nepristojna, nego jednostavno zaboravljaju gdje su i kako se trebaju ponašati. Zaboravljaju zadaće, knjige pa i torbu, a da ne govorimo o svim mogućnostima koje pružaju odjeća i obuća. Jedna cipela smeđa, a druga crna, na jednoj nozi čarapa, a na drugoj je nema, umjesto školske torbe mamina torbica...

Kod sindroma brzopletosti vrlo često možemo naići i na poteškoće u izgovaranju (dislalija), jer zapravo brzopletaš površno sluša, te mu je i pažnja fluktuirajuća (raspršena). Samo površno slušanje se odnosi na slušanje drugih, ali i na slušanje samog sebe, te i na kontrolu samog govora. To je posebno važno za doba učenja govora, kada je slušna samokontrola primarna kontrola govora. Najčešće tu se radi o leksičkim dislalijama, i to sigmatizmu i rotacizmu, ali artikulacija može biti i općenito oštećena, i to zbog same površnosti. Izgovor je takav da su glasovi jedva prepoznatljivi, te se doima kao da se jednostavno preko nekih "klizne". Ako povežemo takav način artikulacije s neadekvatnim govornim disanjem, poremećajem ritma i tempa, siromašnom upotrebom gramatike, siromašnim rječnikom, monotonijom ili krivom intonacijom, a i na kraju dođe zamuckivanje, dobivamo pravu sliku brzopletaša. Najzanimljivije u svemu tomu je da sve to pravom brzopletašu ne smeta, dapače vrlo je veseo, rado govori, te nema nikakvih kompleksa, jer nije svjestan svoga govora.

SAVJETI RODITELJIMA:

- dijete treba stalno upozoravati da najprije smisli što će reći, da rečenicu izgovori u sebi, pa tek onda naglas

- češće treba mijenjati aktivnost djeteta i davati mu nove, njemu prihvatljive zadatke

- s obzirom na to da im je sposobnost pamćenja siromašnija, treba prakticirati pričanje i prepričavanje priče u koju treba uključiti i što više detalja

- između rečenica treba praviti veće pauze kako bi dijete imalo dovoljno vremena formulirati novu misao

- pjevanje i recitiranje pridonose usporavanju govora i izgradnji ritma i melodije koji takvom djetetu nedostaju

- treba se usredotočiti na samo osvještavanje, jer su mnogi brzopletaši nesvjesni svog brzog govora

- nije dovoljno govoriti samo "uspori", nego ih treba pokušati usporiti metodom "lupkanja" po slogovima.

Tekst: Mr. sc. Nataša Šunić Vargec, potpredsjednica za projekte u Preventivno edukacijsko-rehabilitacijskom centru za očuvanje i promicanje zdravlja NEOLA; Logopedska ordinacija “LOGOPED“, Terapija glasa i govora, Belostenčeva 3, Zagreb E-mail: logoped9@gmail.com

Foto: Profimedia