Dijete s poremećajem pažnje sa ili bez hiperaktivnosti (ADHD, Attention Deficit Hyperactivity Disorder) možemo prepoznati po nekim ponašanjima koja su tipična za ovaj poremećaj: treba mu više vremena nego vršnjacima da napiše zadaću, često sanjari ili je odsutno, ima veću potrebu za kretanjem, može biti impulzivno ili pak bezvoljno.

Uvriježena je predrasuda da su djeca s ADHD-om manje inteligentna od djece koja nemaju ovaj poremećaj, ali to najčešće nije istina. Njihovo “drugačije” ponašanje često je povezano sa sporom senzornom obradom udruženom s teškoćama koncentracije i pažnje. Jednostavno rečeno, senzorna obrada je sposobnost mozga da brzo analizira, reagira i interpretira različite informacije koje dobiva iz okoline. Djeci s teškoćama iz kruga poremećaja pažnje i aktivnosti treba više vremena da obrade i odgovore na podražaje iz okoline, a na to utječe i niz drugih izazova s kojima se nose:

● Teško se fokusiraju i usmjeravaju pažnju na samo jedan zadatak

● Imaju problema s održavanjem budnosti i napora (odustaju kada im postane teško ili dosadno)

● Teško im je nositi se s vlastitim emocijama

● Treba im više vremena da zapamte ono što su pročitali

● Ne mogu dugo biti mirni (imaju veću potrebu za kretanjem koju ne mogu odgoditi)

Ovo su neki od načina kako kod kuće možete pomoći djetetu da se bolje organizira, usvoji radne navike i s manje napora izvršava dnevne obaveze:

● Osigurajte odvojen kutak za pisanje domaće zadaće koji će uvijek biti uredan, a knjige, bilježnice i školski pribor uvijek složeni i dostupni

● Odvojite određeno vrijeme tijekom dana koje je posvećeno samo pisanju domaće zadaće. Djetetu treba redovitost, a na ovaj način će usvojiti i dobre radne navike

● Dopustite djetetu da radi redovite pauze tijekom kojih će se kretati i razgibati. Ovo će pomoći da se bolje koncentrira i izbaci višak energije

● Budite podrška. Potičite dijete da zadatke izvršava samostalno, no neka zna da ste tu za njega ako zatreba. Neka zna da je u redu tražiti pomoć, a na probleme gledajte pozitivno, kao na izazove koje ćete zajedno riješiti

● Otkrijte koji stil učenja odgovara više vašem djetetu i iz kakvih materijala najbolje uči. Možda je vizualni tip pa će najviše zapamtiti učeći iz video materijala i infografika ili izrađujući šarene mentalne mape.

zasto-se-djeca-s-adhd-om-drugacije-ponasaju-odgovor-se-krije-u-mozgu

Važno je naglasiti da je svako dijete različito i da nemaju svi iste probleme. Zato se djetetu pristupa individualno, kako u odgoju, tako i u psihoterapijskom radu.

Jedan od načina na koji se uspješno tretira ADHD kod djece (i odraslih) je terapija Neurofeedback-om.

Neurofeedback je metoda praćenja moždanih valova pomoću senzora koji su uobičajeno postavljeni na glavu. Zadatak osobe je da osvijesti kod sebe da može kontrolirati svoje moždane valove kroz razne zadatke, video-igrice, ili crtiće koje gleda tijekom jedne takve seanse.

Cilj Neurofeedback terapije s djetetom koje ima ADHD je “treniranje” i usvajanje onih obrazaca moždanih valova koji se tipično javljaju kada se želimo na nešto koncentrirati ali istovremeno biti dovoljno opušteni. Pojednostavljeno, za stanje budnosti i koncentracije trebaju nam beta valovi, a kada smo pospani ili izrazito opušteni onda se javljaju theta valovi. Zbog toga što mozak djece s ADHD-om malo drugačije funkcionira, theta valovi se mogu javiti i u situacijama kada to nije poželjno i stvaraju naizgled problematična ponašanja i reakcije (odsutnost, pospanost, hiperaktivnost, potreba za kretanjem).

Tijekom Neurofeedback terapije psiholog postavlja jasne ciljeve koji su prilagođeni individualnim potrebama djeteta, a terapija najčešće ide u smjeru smanjenja aktivnosti theta moždanih valova. Drugim riječima, nastoji se postići uravnoteženo stanje u kojem je dijete smireno i koncentrirano.

Tekst: Draženka Šepić Labrović, prof. dipl. psiholog, Psiholog Rijeka

Foto: Pixabay.com