Otvaranje demokratske osnovne škole - korak bliže školi po mjeri djeteta

U Zagrebu je u tijeku otvaranje demokratske osnovne škole koja, nadajmo se, već ove jeseni započinje s radom. Tim smo povodom razgovarali s Verom Hrvatin, jednom od osnivača udruge Škola po mjeri učenika koji intenzivno rade na prikupljanju sve potrebne dokumentacije i edukaciji javnosti i nastavnika kako bi škola mogla započeti s radom. Zanimalo nas je kako napreduje pokretanje ovakve škole, po čemu će se razlikovati od ostalih škola i koje su njezine glavne odlike.

Što vas je navelo da se uključite u osnivanje demokratske škole?

Roditelji smo troje djece i pedagoških smo struka – ja sam profesorica engleskog, a suprug tjelesne kulture. Kako se najstarijem djetetu približavalo vrijeme za polazak u školu počeli smo sve više propitivati postojeći sustav. Razmišljali smo o vlastitim iskustvima škole i slušali priče drugih roditelja frustriranih količinom stresa koji škola stvara djeci i njima. Počeli smo razmišljati o tome kako je sustav usmjeren na razvijanje poslušnosti, umjesto na razvijanje odgovornosti za vlastito učenje i vlastiti život. Naime, sustav ti daje iluziju da ako radiš sve što ti autoriteti kažu i budeš dobar učenik, sve će biti u redu, imat ćeš sretan i uspješan život. No kao bivši dobri učenici znamo da to nije tako. Sreća je posljedica preuzimanja odgovornosti za vlastiti život. Nama koji smo prošli sustav trebao je drugi niz godina da počnemo preuzimati odgovornost za vlastiti život i vlastitu sreću u punom smislu te riječi.

Ti su stavovi opisani u knjizi Slobodna djeca Summerhilla, objavljene 1960. godine, zar ne?

Da, knjiga osnivača škole Summerhill – A. S. Neilla dospjela je i u naše ruke. Naime, on je prije gotovo 100 godina (1921.) pokrenuo školu s jednim jedinim ciljem – stvoriti školu po mjeri djeteta. Takva škola podrazumijeva neizmjerno povjerenje u djecu, u to da su oni po prirodi dobra, socijalna bića koja u sebi imaju sve što im je potrebno za njihov optimalan rast. U Summerhillu se djetetu daje sloboda da bude ono što jest. No ovdje je važno napomenuti razliku između dopuštanja bez preuzimanja odgovornosti s jedne strane i slobode s druge. Naime, sloboda nosi i odgovornost. Neill je otkrio da je sloboda preduvjet za učenje i rast. U okruženju slobode mnoga su se djeca koja su odrasla u Summerhillu izliječila od raznih trauma i poremećaja koji su bili posljedica grubog lišavanja djeteta slobode i narušavanja njegova integriteta. Djeca koja izlaze iz Summerhilla redom su samosvjesni pojedinci koji nemaju strah od autoriteta i znaju što žele.

Postoji li još ovakvih škola u svijetu?

Škole po sličnim modelima djeluju u cijelom svijetu i u novije se vrijeme za njih uvriježio naziv demokratske škole. Proučavanje teme samo nas je dodatno uvjerilo da je to model obrazovanja koji je prijeko potreban u današnje vrijeme. Kada smo ugledali na Facebooku da je Irena Regan pokrenula inicijativu za pokretanjem demokratske škole u Zagrebu, odmah smo se priključili i zajedno s Irenom i roditeljima – Edinom i Lilach Osmić – osnovali udrugu Škola po mjeri učenika. Za cijelu priču dodatno nas je motivirala spoznaja da je prije pet godina u Hrvatskoj udruga Slobodna škola predvođena Draganom Bolješić Knežević iz Plaškog svojim intenzivnim zalaganjem stvorila pravni preduvjet u smislu dobivanja odobrenja od Ministarstva za provedbu alternativnog programa po modelu demokratskih škola. Slobodna škola uključena je i u rad na pokretanju škole u Zagrebu.

Što je točno demokratsko obrazovanje i što je cilj demokratskog obrazovanja?

Krenut ću od cilja – cilj je prelazak iz POSLUŠNOSTI na OSOBNU ODGOVORNOST. Što to znači? To znači izlazak iz paradigme konvencionalnog obrazovanja kojemu je cilj razviti POSLUŠNOST. Sustav to tako ne formulira, ali sve unutar tog sustava usmjereno je ka tome: djeca se „dresiraju“ ispunjavati vanjska očekivanja i shodno tome su nagrađivana ili kažnjavana. U demokratskim školama napušta se ideja da su odrasli odgovorni za učenje djece i da ih moraju kaznama i nagradama – prvenstveno u obliku ocjena – tjerati da prihvate ideje odraslih o tome što je za njih važno i korisno. Samim time djeca počinju uviđati da je njihovo učenje i obrazovanje, i u konačnici njihov život, samo njihova odgovornost. To je neprocjenjiva vrijednost za svakog pojedinca i vidim oko sebe mnoge odrasle osobe koji još uvijek to ni približno ne razumiju.

Ima li škola ikakve veze s politikom?

Što se tiče naziva – ova škola nema veze sa školom demokracije ili s nikakvim političkim opcijama. Koristi se i naziv slobodna škola, no u zadnje vrijeme uvriježen je naziv demokratska škola. On se prvenstveno odnosi  na primjenu demokracije. Demokratsko obrazovanje podrazumijeva da dijete sudjeluje u donošenju odluka koja se tiču njih i života u školi – učenici su članovi vijeća zajedno s učiteljima i drugim djelatnicima škole i njihov glas vrijedi jednako kao i glas odraslih. Oni mogu predlagati promjene vezane uz život u školi, a isto tako nuditi rješenja za nastale probleme. Odnos između učenika i nastavnika u demokratskim školama ravnopravan je za razliku od onog u klasičnim školama. Sve to ima za posljedicu razvoj samosvjesnih pojedinaca koji su otvoreni za suradnju i sposobni za kreativno iznalaženje rješenja za život u zajednici, ali i koji ne prihvaćaju autoritet bez pokrića. Ipak, možda najvažniji aspekt demokracije koji se prakticira jest da dijete ima pravo odlučivanja o pitanjima vlastitog obrazovanja: o tome što će učiti, kako, kada i s kim. Na taj se način u punom smislu poštuje pravo djeteta da sudjeluje u donošenju odluka o pitanjima koja se tiču njega zajamčena člankom 12. Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda. To se u različitim demokratskim školama ostvaruje na različite načine, a u našoj školi to će konkretno značiti da će nastava biti organizirana sukladno propisanom kurikulumu, no pohađanje nastave za djecu neće biti obavezno.

Mnoge bi roditelje moglo brinuti da djeca tako neće ništa naučiti. Što vi mislite?

Hoće – sve ono što im je korisno i/ili zanimljivo. Problem je što velika većina onog što se u školama danas podučava djeca ne vide niti kao korisno niti zanimljivo pa se u školama umjesto učenja često zapravo događa memoriranje činjenica pod prijetnjom loših ocjena. No to s učenjem veze nema. Djeca tako u najboljem slučaju nauče samo kako na najlakši mogući način doći do dobrih ocjena. Nauče postavljati pitanje: “Što on/ona želi od mene?“, umjesto da ih se potiče na postavljanje pitanja: „Što ja želim? Što mene zanima/veseli/uzbuđuje?“. Po iskustvu drugih demokratskih škola, mlađi učenici odlučuju se za spontanu igru kroz koju najbolje u toj dobi uče. Iako se nama iz perspektive odraslih čini da su igra i učenje međusobno isključivi, danas se sve više govori i razumije o golemoj važnosti spontane igre za razvoj kreativnosti, sposobnosti rješavanja problema i vodstva. Sve su to vještine bez kojih će se nove generacije u uvjetima vrlo brzih promjena teško snalaziti.

Ima li dokaza za to da sloboda funkcionira?

Demokratske škole djeluju u svijetu već gotovo 100 godina i iznjedrile su generacije i generacije djece koja su izrasla u odgovorne i zadovoljne pojedince i snašla se u životu u najboljem smislu te riječi. Osim toga, postoji niz istraživanja i dokaza o tome da djeca najbolje uče kada imaju slobodu slijediti vlastitu znatiželju i motivaciju u poticajnom okruženju. Neke od njih dijelit ćemo na našoj Facebook stranici pa možete popratiti tamo…

Što je najveći izazov kod otvaranja jedne ovakve škole u Hrvatskoj?

Prepreke postoje u administrativnom, financijskom, zakonskom, pravnom smislu – kakvom god hoćete. No neke od njih već smo prevladali ili imamo plan kako ih prevladati. No pravi test je ona najveća prepreka: ona u našim glavama. Trebamo okupiti dovoljan broj roditelja koji su dovoljno otvoreni za propitivanje postojećih uvjerenja o obrazovanju i spremni početi davati djeci slobodu i odgovornost za vlastiti proces učenja. To je teško. Odrasli smo u neslobodi. Imamo niz uvjerenja u glavama kojih nismo svjesni. Vjerujemo da postoji nešto što se zove „radne navike“ i da ih naša djeca moraju razvijati. Mislimo da se nešto dobro u životu može postići prisiljavanjem sebe i trpljenjem pa učimo svoju djecu da se i oni moraju prisiljavati za neke izvanjske nagrade. Bojimo se pustiti djecu da odlučuju o bilo čemu, a kamoli nečemu tako važnome kao što je obrazovanje. U tom pogledu planiramo redovita savjetovanja i radionice za roditeljima kako bi im pomogli u procesu osvještavanja strahova s kojima će se suočavati ako odluče djecu upisati u ovakvu školu. Rad na sebi bit će nužan i zato su naša ciljna skupina roditelji koji su se počeli otvarati za rad na sebi.

Po čemu će se konkretno vaša škola još razlikovati od obične – osim po sudjelovanju u odlučivanju i neobaveznoj nastavi?

Ocjene - bit će samo opisne na kraju godine do petog razreda, a od petog uz opisne i brojčane zaključne ocjene iz svakog predmeta. Ocjene nisu centralna stvar oko koje se vrti obrazovanje u ovom tipu škola, nego „nužno zlo“ za nastavak obrazovanja. Učenje je ono što je u fokusu, a ne ocjene.

Ispiti - nema klasičnih provjera znanja, opisne i brojčane ocjene na kraju godine zaključuju učitelji na temelju sustavnog praćenja rada učenika tijekom godine, a u slučajevima da netko nije uopće prisustvovao nastavi provodit će se predmetni ispiti koji će biti usmjereni na provjeravanje onoga što djeca znaju, a ne onoga što djeca ne znaju, od srži, odnosno, korisnog djela propisanog kurikuluma.

Radni dan – nastava neće počinjati prije 9 sati, mogućnost produženog boravka do 8. razreda – optimalno je da se djeca različitih dobi druže, ideja da dovodimo ljude različitih profila – naročito u višim razredima i izložimo djecu različitim profesijama. Neće biti školskog zvona, sjedenje neće biti jedan iza drugog, nego u krug.

Izvannastavne aktivnosti – sve izvan nastave predstavljat će izvannastavne aktivnosti. Nastojat će se odgovoriti na interese djece i ponuditi im se ono što će ih zanimati.

Kako će se dijete koje je pohađalo takvu školu prilagoditi „normalnoj“ srednjoj školi?

Iskustva drugih demokratskih škola pokazuju da se prilagođavaju dobro jer kada djeca koja su odrasla u slobodi i odgovornosti demokratske škole odluče upisati određenu srednju školu, ona za to imaju dobar razlog i motivaciju i onda im nije problem u toj već starijoj dobi odraditi i nešto u čemu ne uživaju ako vide cilj i korist od toga.

Zna li se već sad kolika će biti školarina?

Nastojat ćemo postaviti najprihvatljiviju moguću školarinu, po trenutnom izračunu to bi trebalo biti na razini 1500 kuna plus troškovi prehrane i boravka. Cilj škole nije profit i nastojat ćemo biti socijalno osjetljivi i izaći u susret roditeljima koji osjećaju da je to jedini odgovarajući oblik obrazovanja za njihovo dijete, a nemaju mogućnosti pokriti školarinu tako da im omogućimo da na neki drugi način pridonesu radu škole.

Kada se planira početak rada škole?

Ako se sve posloži, onda ove jeseni, a najkasnije sljedeće. Održan je inicijalni sastanak, okupili smo određeni broj podržavatelja i zainteresiranih roditelja kao i nekoliko divnih potencijalnih učitelja. Predstoji edukacija učitelja i nas pokretača koju će voditi stručnjaci iz Izraela, edukacija za zainteresirane roditelje, dodatno umrežavanje u Hrvatskoj i unutar krovne organizacije EUDEC-a, skupljanje sredstava za opremanje škole i edukacije, promocija ideje demokratskog obrazovanja, ishođenje dozvola za početak rada od ministarstva i traženje adekvatnog prostora s obzirom na broj zainteresiranih roditelja.

Koga ćete sve upisivati za početak?

Upisivat ćemo djecu od 1. do 3. razreda u prvoj godini.

Imate li poruku za naše čitatelje?

Želimo pozvati prvenstveno roditelje koji žele takvu školu za svoju djecu, a zatim i sve koji slično razmišljaju o obrazovanju i žele pomoći radu udruge na aktivnostima pokretanja ove škole, kao i donatore koji žele financijski pomoći pri realiziranju projekata edukacije učitelja i roditelja i opremanja škole u bliskoj budućnosti da nam se jave na demokratskaskolazagreb@gmail.com i da prate našu Facebook stranicu Demokratska osnovna škola u Zagrebu.

Razgovarala: Ivančica Tarade

Foto: Profimedia, Facebook A. S. Neil's Summerhill school