Vrijeme je za tutu

Odvikavanje od pelena i privikavanje na tutu pitanje je roditeljske vještine, a tata i mama trebaju djetetu svaku inovaciju u dosadašnjoj rutini učiniti zanimljivom.

Dijete je iznimno osjetljivo na promjenu rutine te ne smije steći dojam da se od njega nešto traži ili ga se na nešto prisiljava. Mora imati osjećaj da su mu roditelji ponudili novu zanimljivost. Treba iskoristiti i činjenicu da dijete podsvjesno želi sve dijeliti s roditeljem. Roditelj mora toga biti svjestan i na to spreman. Čak i odlazak u zahod, što je za roditelja uobičajena rutina, djetetu je velik izazov i zagonetka što to roditelj ondje radi. Stoga neka ne bude sablazan da roditelj povede dijete sa sobom u zahod i objasni mu zašto mama mora sjediti na školjci, zašto tata može piškiti stojeći i slično… Dijete će se na taj način osjećati počašćeno što je smjelo prisustvovati nečemu što se obično krije u diskreciji. Mama mora objasniti djetetu da se ona nakon piškenja osjeća bolje. Ona mora tako i izgledati i to verbalizirati nakon obavljena "posla" na zahodu. Dijete će s vremenom uočiti da je poželjno osjećati se bolje.

Kad dijete sa zanimanjem pregleda svaki kutak zahoda, tada mu se može u toalet podmetnuti i tuta da je razgleda. Ne treba ga siliti da sjedne na nju. Neka je samo razgledava, neka se igra njome. Treba mu samo pokazivati primjerom s lutkama, što to znači kad mama mora ići na zahod, dok usporedno lutka ili malo dijete mora ići na tutu.

Polako i bez prisile

Poželjno je stalno isticati da se vršenjem nužde postiže ugoda, odnosno rasterećenje mokraćnog mjehura. Poslije se stvari objašnjavaju i s evakuacijom crijeva i ugodom nakon defekacije. Dijete treba najprije obučeno pokušati posjesti na tutu. Ako ga skinemo, pa odmah posjednemo na tutu, ono ima strah, jer se nije naviknulo na kontakt gole kože i strane tvari kao što je plastika od tute. Zato je vježbe s tutom i takvo igranje dobro izvoditi vani za vrijeme sunčana ljetnog dana kada je dijete, ionako, lagano obučeno ili čak golo. Ako dijete uz sebe vidi lutku koja sjedi na tuti, poželjet će oponašati lutku. Stoga je prikladno imati i jednu rezervnu tutu za takve manipulacije. Svako sjedenje djeteta na tuti treba pohvaliti ili čak nagraditi zagrljajem, poljupcem, cvjetićem, ubranom travkom ili zgodnim kamenčićem.

Sjediti na tuti je čast

Djetetu treba stalno objašnjavati da samo velika djeca mogu sjediti na tuti. Svakom je djetetu ideal da ga se proglasi velikim djetetom. Što se tiče odbacivanja pelena, potrebno je djetetu pokazati mokru ili uprljanu pelenu. Roditelj može slobodno dati djetetu da uprljanu pelenu pomiriše kako bi steklo dojam što je to neugodan zadah stolice. Dijete to ne zna, nema iskustva i treba mu ponuditi to iskustvo. Treba djetetu pokazati stolicu i mokraću te prikazati to kao tvar koja nije poželjna, koje se želimo riješiti, koju moramo što prije maknuti ispred očiju. Tako će dijete shvatiti da je diskrecija pri micanju tih tvari potrebna zato što se radi o neugodnim izlučinama. Treba mu predočiti čiste i mirisne suhe gaćice, te zatim mokru i tešku pelenu. Dijete će brzo uočiti razliku.