Slobodno vrijeme djece – kako ga učiniti kvalitetnim?

Upis u izvannastavne aktivnosti najčešće se veže uz početak školske godine. Stoga bi bilo poželjno da roditelji istraže koje sve aktivnosti postoje u okolini i usklade ih s financijskom situacijom obitelji, mogućnostima djeteta, spolu i dobi. Poželjno je da roditelji zajedno s djetetom istražuju aktivnosti i razgovaraju o prednostima i nedostacima te da mu daju na izbor da samo odluči što će pohađati. Neke ustanove imaju mogućnost dolaska na besplatne prve satove aktivnosti, pa ako je dijete u dvojbi, posjet različitim aktivnostima može biti od koristi da odluči. Važno je ne upisivati dijete u aktivnosti za koje nema kognitivne i fizičke mogućnosti praćenja programa i koje bi mu zbog spomenutog mogle predstavljati stres jer bi aktivnosti u slobodnom vremenu trebale biti takve da djetetu pružaju zadovoljstvo i da ga pune energijom. Istraživanja su pokazala da predškolskoj djeci nisu potrebne dodatne strukturirane aktivnosti, dok je školskoj djeci većinom dovoljna jedna do dvije aktivnosti.

Zajedničke aktivnosti s djecom u kojima je svima zabavno

Neke od mogućnosti zajedničkog provođenja vremena su odlazak u park, na predstavu, kino, sladoled, šetnje prostorima koje još nisu prošli, gledanje utakmica uživo, odlazak u muzeje, ponekad i sjedenje na klupi u parku i prepričavanje događaja i/ili izmišljanje priča o životima prolaznika. I u vlastitom domu mogu imati cijeli niz aktivnosti kojima se mogu zabavljati tijekom slobodnog vremena – društvene igre, izrađivanje raznih oblika/figura od papira, glinamola i plastelina (dobra tehnika za regulaciju stresa i kod odraslih), plesanje, pjevanje, izmišljanje priča, igra skrivača i sl. Važno je da aktivnost bude interesantna i roditelju i djetetu jer uživanje u društvu vlastite djece predstavlja ključ za razvoj dječjeg samopoštovanja. Za djecu predškolske dobi vrlo je korisno čitanje jer potiče maštu i koncentraciju. Pritom bi osobito istaknule bajke koje su same po sebi vrlo poučne te djeci nude poruke poput „hrabrost se isplati“, „na kraju dobro pobjedi zlo“ i sl. Ukoliko s djetetom razgovarate kasnije kako je doživio pojedinog lika, aktivnost će biti zabavnija i efikasnija. Dijete može zamišljati nastavak priče ili glumiti nekog od likova ili zamišljati da je on glavni lik.

Igra smanjuje stres!

Iako je vrlo korisno da djeca uče jezike, bave se sportom, plesom ili nekim drugim aktivnostima, vrijeme u kojem će spontano sami ili sa svojim prijateljima i roditeljima osmišljavati različite aktivnosti ili se jednostavno samo igrati, vrlo je važno jer spontana i stvaralačka igra utječe na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj te razvoj jezika. Osim toga igra pozitivno utječe na pamćenje, stvaranje asocijacija te apstraktno razmišljanje što je potrebno za prelazak iz vrtića u osnovnu školu, kao i za učenje primjerenih načina rješavanja problema, sagledavanja mogućnosti i donošenja odluka, odnosno općenito na razvoj samopouzdanja i socijalnih vještina. Također, igra osigurava osjećaj zadovoljstva i sreće, intimnosti, prisnosti i voljenosti te smanjuje stres i tjeskobu jer se stresne situacije igrom „odrade“. Igra omogućuje djetetu da prepozna i osjeti ugodne emocije te stoga fizička aktivnost tijekom igre utječe na poboljšavanje učinkovitosti imunog, endokrinog i kardiovaskularnog sustava te jačanje mišića (istraživačka igra osobito unaprjeđuje senzorni i mišićni sustav), kao i razvoj fine i grube motorike.

Pružite djeci u parku više slobode

Važno je djeci dati mogućnost i zapravo ih poticati da borave vani u prirodi i da se druže sa svojim vršnjacima. Roditelji najčešće zajedno odlaze s djecom, osobito onom mlađom, u park gdje se većina slobodnog vremena odvija te se povremeno zna dogoditi da roditelji pritom ne daju slobodu djetetu već stalno „stoje nad njim“ i ne dopuštaju mu da se samo suočava s preprekama na koje naiđe. Jasno da roditelji trebaju brinuti da se djeci nešto ne dogodi, ali to ne znači da moraju pretjerano štititi djecu od svega i odmah mu pomoći riješiti sve prepreke. Npr. roditelji neće dopustiti malom djetetu da se penje na tobogan, ako se voli spuštati niz njega, bez nadzora. Poželjno je, da mu uz nadzor odrasle osobe, dopuste da se pokuša popeti, možda uz pridržavanje roditelja ako vidi da samo ne može. Igra između ostalog, priprema djecu za odrastanje i nošenje sa stresnim situacijama. Dijete se prirodno izlaže stresu i regulira količinu istog te pronalazi najbolje moguće rješenje smanjenja frustracije. „Opasna“ igra i igra općenito, važni su preduvjeti za efikasnu regulaciju emocija, osobito kada govorimo o ljutnji i frustraciji.

On-line igrice uz oprez, nadzor i vremensko ograničenje

S obzirom na današnju popularnost igrica i Interneta, nemoguće je djetetu uskratiti takav oblik provođenja slobodnog vremena. Igranje igrica može imati pozitivan utjecaj na razvijanje fine motorike, razumijevanje prostornih odnosa, logičnog zaključivanja i rješavanja problema, no ima i određene opasnosti (nasilje i komunikacija s osobama putem on-line igrica). Kako bi smanjili negativan utjecaj kompjuterskih igrica na dijete, preporuča se da roditelji saznaju koje igrice igra njihovo dijete i da provjere o kakvim se sadržajima radi te potom dopuste djetetu isključivo igre koje su provjerili. Važno je informirati se za koju je dob određena igrica namijenjena (većina igara ima oznaku ESRB-a, američko tijelo koje klasificira igre, na kojoj jasno piše kojem je uzrastu namijenjena i kakav sadržaj se u njoj očekuje), postaviti vremensko ograničenje za igranje te se interesirati za to što dijete radi u on-line svijetu i kontinuirano komunicirati s njim o tome. Vrlo je važno voditi računa o tome da igranje igrica ili boravak pred bilo kojim ekranom, ne smije biti jedini način provođenja slobodnog vremena. Tekst: Dolovčak Ivana, mag. soc. rada i Katalinić Vesna, dipl. soc. radnica,

Foto: Profimedia