664-djecja-radoznalost

, Image: 10774807, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, F1 Online

Posebno zanimljivo i intenzivno razdoblje u djetetovu životu počinje oko njegove treće godine, kad je ono već usvojilo govor, samostalno je u kretanju i vrlo zainteresirano za sve oko sebe. Sada će vas zabavljati, izluđivati ili čak ostavljati bez teksta pitanjima koja počinju legendarnim riječima: "A zašto, a kako...?" Na neka od njih: "Zašto pada kiša?", "Zašto je nebo plavo?", još ćete nekako i znati odgovoriti, ali što reći na pitanje: "Zašto je nedjelja?", "Zašto je tata muško?" ili "Kako sam se ja rodio?" Iako možda pucate od smijeha ili ste, pak, potpuno zatečeni, pokušajte uvijek odgovoriti djetetu. Ako znate odgovor, neka on bude jednostavan i primjeren djetetovoj dobi i mogućnosti razumijevanja. Znajte da djeca ionako vrlo često postavljaju pitanje za koje sami već imaju određen odgovor i samo traže ili našu potvrdu ili mogućnost da zaokupe našu pozornost. Zato izbjegavajte dugačke lamentacije na temu, ali i odmahivanje rukom rečenicama tipa: "Zato!", "Ti si premali da bi to razumio!", "Zato što je to tako!", "Postavljaš glupa pitanja!" i slične primjedbe. Ako odgovor ne znate ili ne znate kako biste odgovorili, priznajte to i predložite djetetu da zajedno pitate mamu, tatu, baku ili ga potražite u enciklopediji.

Najteže pitanje

Nekada su djecu pronalazili u kupusu, cvijeću, zatim su ih donosile rode, a danas djeca nastaju spajanjem ženskih jajnih stanica i spermija, što se naziva oplodnja. Za razliku od odgovora, pitanje je oduvijek isto: "Mama, kako nastaju djeca?" U trenutku kad vas dijete to upita, znajte da ono o tome već nešto zna. Ta je tema sigurno već neko vrijeme glavna na repertoaru među vrtićkom djecom u dobi između 3 i 4 godine. Dijete je prije nego što vas je išta pitalo, već čulo neke moguće odgovore, a vi morate reći svoju varijantu na to važno aktualno pitanje. Nemojte propustiti tu prigodu. Izbjegavanje pravih odgovora sigurno neće razvijati zdravo stajalište i osjećaje prema seksualnosti kao normalnom aspektu ljudskoga života.

Mogući odgovor na to škakljivo pitanje jest: "Narastao si u maminu trbuhu!" Nakon takvog odgovora mali se Vito, primjerice, dalje zainteresirao: "A, mama, kako sam došao unutra?", a trogodišnji Bruno je pitao: "Što je to seks?" Na takva pitanja ne možete biti spremni, a nešto morate reći. Primjerice, objasnite mu kako se ono rodilo iz mamina trbuha, a to se dogodilo jer se mama i tata jako vole ili recite da dijete naraste iz jajašca u maminoj maternici, u trbuhu, i izlazi kroz posebno mjesto koje se zove rodnica. Ili seks je kada se mama i tata vole, miluju i blizu su jedan drugome!

Djeca nisu slijepa i vide oko sebe. Tako je i četverogodišnji Luka, vidjevši kako se pare dva psa na livadi, pitao: "A što oni to rade, mama?" Mama je jedva odgovorila: "Češu se, imaju buhe!"

Zapamtite! U svojim pitanjima djeca ne vide ništa nepristojno niti loše. Zato je važno da vaš odgovor bude primjeren i objektivan. Jer vi svojom reakcijom na škakljivo pitanje, ustvari, nesvjesno formirate u djetetu osjećaje koje bi trebalo imati u vezi s odnosom muškarca i žene. O vama isto ovisi hoće li dijete prihvatiti ih kao nešto nepristojno i nešto o čemu se ne govori ili, pak, kao nešto uzvišeno. Izbjegavajte pritom previše pojedinosti i objašnjavanja. Dijete ih ne razumije i samo ga mogu opterećivati.

Lažni odgovori

Majka sedmogodišnje Nike i petogodišnjeg Tina imala je težak dan. Prvo ju je kći prvašica pitala tko su prostitutke, a mali Tin koji je to čuo nadodao je: "U našoj grupi u vrtiću imam prijatelja, zove se Ivan i on ljubi svu djecu. Kažu da je on gay. Mama, što je to gay?" Kad vas na taj način uzmu ispitivati, normalno je da ste zatečeni jer ne očekujete da djeca mogu doći u kontakt s takvim izrazima. No, djeca danas puno gledaju televiziju, starija se služe kompjutorima, čuju priče odraslih i nije čudno da mnogo ranije doznaju o stvarima koje inače ne bi imali prigode čuti.

"Pa, prostitutke, to su žene koje za novac plešu i pjevaju za odrasle muškarce, a sad brzo pojedi sendvič do kraja", pokušala se izvući majka. Na to je Nika ponosno izjavila: "Kad ja narastem, mama, ja isto želim biti prostitutka." Izmišljanjem odgovora ili ignoriranjem, dijete može krivonaučiti ili zaključiti, kao u slučaju Nike. Pokušajte prepoznati djetetovu motivaciju. Djeca često čuju, vide ili pomisle nešto i istog trena bez srama pitaju. To ne znači da su živo zainteresirana za tu temu, nego usput pitaju. U tom slučaju pogotovo ne treba govoriti puno i previše. Tako, primjerice, kod pitanja o prostitutkama roditelj može jednostavno reći da su to žene kojima drugi ljudi plaćaju novcem za to što se žele s njima maziti. Odgovor treba biti neutralan, a dijete će ionako od toga uzeti ono što može shvatiti u tom trenutku.

Za ostala objašnjenja koristite se metaforama. U pravilu, presudnu ulogu formiranja djetetova mišljenja o predmetu razgovora nemaju informacije, nego roditeljska ocjena tog predmeta. Najbolje je izbjegavati ocjene, osuđivanja i emocije jer to djetetu donosi nepotrebna psihička opterećenja. Kažete li, primjerice, kako su prostitutke pokvarene žene koje..., izazvat ćete pitanje: "Zašto su pokvarene?" i tako potaknuti razgovor o temi koja nije primjerena djetetu niti mu je u početku bila interesantna.

Pitanja o smrti

Što su starija, djeca razmišljaju i o filozofskim temama kao što su ljubav, smrt, dobro i zlo. I to čine ništa manje intenzivno od odraslih. Zato ni pitanja koja postavljaju često nisu nimalo banalna i dječja. "Smrt, to je zauvijek?" pitaju nas naši maleni kad u obitelji netko umre. I u toj situaciji djetetu treba nešto odgovoriti. I to najbolje s istinom u koju sami vjerujete! Odgovori na ozbiljna pitanja kao što su ova trebaju se zasnivati na običajima i tradicijama vaše obitelji. Ako ste vjernici, vjerojatno će odgovor o smrti krenuti u smjeru vječnog života te odlaska duše na nebo. Roditelji ateisti vjerojatno će krenuti u smjeru realnih objašnjavanja kako sve što se rodi, mora i umrijeti, i ptičica, i cvijet, i životinja, i čovjek. U svakom slučaju, ako vas dijete pita hoćete li vi ili ono umrijeti, naglasak stavite na život.

Obavezno recite da je život, iako se mora prekinuti, dugačak, toliko dugačak da ćete vi živjeti jako dugo i da će proći čitavo djetetovo djetinjstvo i da će ono roditi svoju djecu i možda njegova djeca svoju djecu dok će neko morati umrijeti. Možete reći da većina ljudi doživi sedamdesetu, a mnogi žive i po 80 ili 90 godina i da se ne treba brinuti. Obično djecu zanima i način kako je netko umro i zašto se to dogodilo. Možda će to pitati za svojega kućnog ljubimca koji je uginuo. Nemojtelagati i objasnite mu da je smrt prirodna poput sna iz kojeg se onaj koji je umro više ne može probuditi. Dijete mora znati da duhovi i utvare ne postoje. Također je važno da dijete ne doživljava smrt kao nešto nasilno, što može vidjeti na televiziji, i da treba paziti na druge ljude oko sebe i poštivati život. Zato s ciljem da budete dosljedni, nemojte nagaziti mrava ili ubiti osu, jer će vas dijete možda za to prozvati.

Pitanja radi druženja

Katkad postavljajući vam pitanja, dijete ne zadovoljava samo svoju znatiželju nego želi i privući vašu pozornost i razgovarati s vama. Zato će svaki odgovor, neovisno o njegovu sadržaju, vjerojatno kod djeteta pobuditi još pitanja. Primijetit ćete to kada uporno i dalje zapitkuje: "A zašto?", "A zašto?" čime zapravo ne želi odgovor nego želi da mu još

pričate i da uživa u vašem društvu. U trenucima će možda postaviti i poneko posve nelogično pitanje, primjerice: "Zašto je sunce?" Razmislite što vas u tom trenutku i kontekstu možda želi pitati. Možda želi pitati "Zašto je sunce toplo, zašto nas grije, zašto je žuto?" i sl. Nemojte se ljutiti nego nastavite razgovarati jer ćete mu tako pomoći da postavi pravo pitanje i čuje od vas ono što zaista želi čuti.