Visoka inteligencija je samo jedan od preduvjeta, a da bi netko spadao u grupu darovitih, potrebno je imati i nekoliko značajnih karakteristika:

- rano korištenje širokog rječnika

- spretnost u jeziku, uporaba fraza i cijelih rečenica u vrlo ranim godinama

- opća zapažanja

- zanimanje prema knjigama, kasnije prema atlasima, enciklopedijama

- rani interes za datume i vrijeme

- sposobnost koncentracije

- rano otkrivanje uzroka i posljedica (što ih čini emotivno osjetljivijima)

Je li darovitost moguć izvor problema?

Oko 20% darovite djece (IQ veći od 160) ima emocionalnih i socijalnih problema, dok je među općom populacijom ovaj broj dvostruko manji. Darovita djeca sa specifičnim talentima i s IQ od 125 do 145 imaju manje problema u prilagođavanju sredini. Daroviti uče brže i na drugačiji način od vršnjaka, kreativni su i tvrdoglavi i često se teško prilagođavaju društvenim konvencijama.

Ova djeca, gotovo u pravilu, nisu omiljena među vršnjacima koji ih ne mogu slijediti zbog apstraktnog mišljenja i neuobičajenih interesa. Daroviti rano počinju sumnjati u autoritete i jasnije uočavaju roditeljsku nekompetentnost ili nedoslijednost nastavnika. Ponekad nastavnici nemaju razumijevanja za darovitu djecu koju doživljavaju kao prezahtjevnu ili napornu u svakodnevnom radu.

Brojna istraživanja djece s visokim sposobnostima dokazala su da što su sposobnosti više, to su izraženije i specifičnosti koje ovu grupaciju čine izuzetno osjetjlivom na neodgovarajući odgojno-obrazovni sustav. Najnovija istraživanja ukazuju na nesklad uslijed frustracije zbog nezadovoljenih socijalnih i odgojno-obrazovnih potreba, ovu djecu čini rizičnom za kasnija asocijalna i devijantna ponašanja.

Upravo rad s darovitima ima dvostruku korist jer na taj način mogu ostvariti svoj biološki potencijal, no ujedno se i smanjuje rizik od asocijalnog ponašanja.

Značaj obitelji i šire društvene sredine za razvoj darovitosti

Razvoj darovitosti, kao složen i dinamičan proces, zahtijeva suradnju, udruženo i sustavno djelovanje velikog broja čimbenika, među kojima obitelj, sam pojedinac i društvena sredina imaju presudnu ulogu i značaj.

Naime, često se pretpostavlja da darovita djeca imaju darovite roditelje i da potječu iz imućnijih, obrazovanijih obitelji, ili obitelji s višim socio-ekonomskim statusom. Brojna istraživanja (Roedell, Jackson, Robinson) su opovrgla navedene tvrdnje i potvrdila da je aktivno zauzimanje roditelja u odgoju djece značajniji u razvoju darovitosti od statusa obrazovanja. To je objašnjeno činjenicom da roditelji koji u zajedničkim aktivnostima sa svojom djecom provode dosta vremena (zajedničko čitanje, traženje informacija iz knjiga, geografskih karata, enciklopedija, razgovor o pročitanom, bogaćenje dječjeg rječnika, zajedničke posjete kazalištu, izložbama, sportskim događajima i razgovor o tome i sl.), olakšavaju razvoj njihovih interesa, odgovaraju na njihova pitanja i osiguravaju toplinu i podršku njihovim intelektualnim istraživanjima, što ujedno potiče razvoj dječje darovitosti.

Pored navedenog, od velike važnosti su i: stvaranje okruženja za učenje u kojem se u prvom redu potiče razvoj motivacije kod djece, pozitivni stavovi prema obrazovanju i znanju uopće...

Osim podrške obitelji, u procesu opažanja potencijalne darovitosti i počinjanja procesa njenog svjesnog razvoja i kasnijeg praćenja, neophodna je podrška i povezivanje odgojno-obrazovnih institucija (vrtići, škole, centri za talente i sl.), stručnjaka zaposlenih u njima, kao i šire društvene sredine uopće. Svaki navedeni čimbenik, na svoj način, treba omogućiti djetetu pristup različitim izvorima informacija, instrumentima, uputama za njihovo korištenje (teleskop, računalo, pribor za snimanje i praćenje različitih pojava, procesa i sl.), razvijati zanimanje djece za različita područja kroz razgovor, pokazivanje znatiželje za područje njihovih interesa, upućivanje na odgovarajuće centre, institucije i stručnjake iz određenih područja, uspostalanjem kontakata s njima, pronalaženje kvalitetnog mentora koji će darovite prevesti u više razine darovitosti i dr.

IQ djeteta - briga roditelja

Knjiga za MENSIN NTC sistem učenja, nudi savjete za svakodnevni rad s djecom predškolskog uzrasta kroz motoričke i grafomotoričke igre, kao i razvoj asocijativnog razmišljanja.

Knjiga je nastala u želji da potaknemo djecu da u što većoj mjeri dosegnu svoje biološke potencijale. Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju živčanih stanica (genetski potencijal), već i o broju neuronskih veza. Period do sedme godine života je najdragocjeniji za formiranje novih veza. Kako stimulirati velike potencijale naših mališana prije polaska u školu? - pitanje je na koje odgovara Program NTC sustav učenja. Njegova osnovna ideja je da ukaže na značaj i neophodnost povećanja udjela neurofizioloških spoznaja u formalnoj edukaciji djece. Neiskorišteni potencijali ljudskog uma i snaga djetinjstva, udruženi s posvećenim i educiranim roditeljima i odgajateljima, otvaraju vrata ka kreativnijem učenju, bržem spoznavanju i lakšem otkrivanju te razvijanju sposobnosti. Na ovakav način na vrijeme pripremamo našu djecu za izazove koji ih čekaju u životu.

Autor: Dr. Ranko Rajović

Nakladnik: Hrvatska Mensa - Zagreb (2014.)

Cijena: 55 kn

web shop: http://www.nakladanika.hr

http://www.mensa.hr

Tekst: IQ djeteta - briga roditelja

Foto: Profimedia