• Nemojte iz dobrih namjera držati djeci predavanja o zdravoj prehrani. Ona su dosadna i djeca su sklona činiti upravo suprotno. Sam spoj riječi „zdrava“ i „hrana“ izazivaju otpor kod djece. I kad ih pitate što najviše vole jesti gotovo uvijek ističu ono za što znaju da je „nezdravo“. Tako povezuju neukusno sa „zdravom“ hranom i „ukusno“ s „nezdravom“ hranom te još gore obično je „zdravo“ ono što ih roditelji prisiljavaju da jedu.
  • Hamburger ima oko 240 kcal. Nije problem ako ga dijete povremeno pojede, ali je problem ako pojede više puta u tjednu meni brze hrane. Puno je bitnije sagledati cjelokupnu prehranu djeteta koja će dugoročno djetetu osigurati zdravlje. Ona povremeno može sadržavati i hamburger i krumpiriće i slatkiše, ali svakako mora sadržavati i mnogo voća i povrća te raznovrsnosti i uravnoteženosti.
  • Prevelika konzumacija slatkiša neće uvijek dovesti do pokvarenih zubi. Bitnija je redovita higijena koja sprečava karijes, a puno slatkiša u djetetovoj prehrani ne treba sprečavati izgovorom da će se djetetu pokvariti zubi jer dijete koje ih uredno pere imat će dobre zube i zaključiti da su slatkiši zdravi.
  • Općenito je loše dijeliti hranu na „zdravu“ i „nezdravu“. Ne treba djeci govoriti da je nešto „zdravo“ ili „nezdravo“, nego pričajte o bojama. Primjerice na tanjuru nema dovoljno boja i to je dosadno jelo.
  • To što dijete odjednom izjavi da ne voli rajčice, a do tada ih je jelo, ne znači da je s rajčicama gotovo. Na hvatajte se za takve rečenice koje imaju funkciju privući pažnju roditelja ili izazivati neku reakciju. Umjesto da se čudite i raspravljate, uzmite djetetu rajčicu s tanjura i razveselite se kako ćete je vi pojesti.
  • Fatalno loša strategija je upotrebljavati hranu kao metodu ucjene. Tada se remete prirodni mehanizmi gladi i sitosti i u vaš svakodnevni život uvodi vječna borba oko djetetovog tanjura.
  • Pripazite što i kako sami jedete. Vaš primjer je prvi uzor djetetu.
  • Zna se da ketchup nije najzdraviji umak, ali napravite kompromis ako dijete umoči brokulu u ketchup i tako je pojede.
  • Djeca vide da ih lažete, ako se pravite i njih uvjeravate kako je brokula fina. Pogotovo ako sami ne jedete brokulu, onda vam tek neće vjerovati. Morate biti iskreni.
  • Roditelji moraju sjediti za stolom. To pokazuje djetetu što je zajedništvo. Za stolom se zbiva komunikacija, uči se tolerancija, razvija povezanost, rješavaju se važne stvari, dogovaraju buduće stvari, a ako dođe do svađe, najbolje je odgoditi je za poslije jela. Tako ćete spriječiti da dijete povezuje obiteljski stol s negativnim emocijama.

  • Ne postoji „ne volim to“, ako nisi probao. Uvijek moraš ponovno probati. Katkad je fino tek nakon desetog puta.

    • Nerođene bebe uče o okusima koje pojede njihova mama i to putem plodove vode i krvi. Rođene bebe dalje uče o okusima hrane kroz majčino mlijeko koje svaki dan ima drukčiji okus ovisno o hrani koju ona pojede. Bebe na bočici ne upoznaju okuse hrane i možda će odbijati više namirnica jer ih ne poznaju.
    • Voli li dijete samo krumpiriće i hamburgere, najbolji način da ih odučite od te hrane jest da im nekoliko dana za redom date jesti samo to. Nakon nekoliko dana će im dojaditi i tražit će drugu hranu. Sva sreća da postoji taj mehanizam. No, pripazite! On djeluje i kad silimo dijete da svaki dan mora jesti jabuke. Makar su jabuke „zdrave“ i one mogu dojaditi.
    • Dajte djetetu jesti slatkiše, ali ne u količinama u kojima bi ona to možda željela. Iako je preferencija prema slatkom i genetski uvjetovana, slatkiši nikako ne bi smjeli zamjenjivati obroke. Djeca koja kod kuće ne dobivaju ništa slatko izvan kuće jedu najslađe slatkiše i piju najslađe sokove. Zabranjeno slatko je najslađe.

    Foto: Profimedia