Roditelji su djeci važan izvor informacija o tome kako trebaju gledati na sebe. Naime, dječje samopouzdanje, odnosno slika o sebi, znatno utječe na djetetove osjećaje, misli, ponašanje, pa i postignuće. Roditelji pomažu djeci razviti samopouzdanje ne samo na način da im pružaju ljubav i bezuvjetno prihvaćanje nego i tako što im pomažu da se osjećaju kompetentnima i sposobnima. Kako bi to postigli, roditelji moraju dopustiti djetetu da iskusi kako je to otkriti, odgonetnuti i riješiti problem. Roditelji iskazuju vjeru u dijete i njegove sposobnosti dopuštajući mu da se bori s problemom dok mu pružaju ohrabrenje. Većini je ljudi teško pustiti dijete da se bori s nekim problemom, no taj je proces potreban kako bi se dijete zaista osjećalo sposobno. Sljedeći je korak komentiranje na način da se djetetu daju zasluge za ideje, trud i postignuća, ali da ga se pretjerano ne hvali.

Kako je mali Dario "složio" dvorac? Dario je četverogodišnjak koji se obožava igrati Lego kockama. Zna se njima zaigrati i po sat vremena u dnevnoj sobi. Izrazito je kreativan i maštovit u izgradnji kojekakvih građevina. Jednog je popodneva pokušavao spojiti krov na velikom dvorcu. Već je i prije radio krov, no ovaj mu je put bilo potrebno više vremena. Bio je sve više frustriran, no uporno je ustrajao u svom naumu da napravi krov na dvorcu.

Njegovu igru promatrali su roditelji i kada su procijenili da se dugo muči s krovom, pitali su ga: “Hoćeš li da ti pomognemo. Daj da ti pokažemo kako to ide”, zaboravivši u tom trenutku kako je djetetova motorika dovoljno razvijena da to sam napravi te da je to već i uspio. Dario je dao dvorac tati, tata ga je složio i vratio Dariju uz komentar: “Bravo!”

Učenje na vlastitom iskustvu

Slična se priča često ponavlja između roditelja i djece kada se dijete suoči s “problemom”. Roditelj želi pomoći i pokazati djetetu zaboravljajući da u mnogim situacijama ono mora naučiti vježbajući, odnosno na vlastitom iskustvu.

S druge strane, roditelj koji podržava i potiče dijete da samo otkrije kako da riješi problem, čini to rečenicama poput: “Ti ne odustaješ – znaš da to možeš i odlučan si da uspiješ.” Ili: “Ti si odlučio shvatiti kako se to radi.” Time se djetetu razvija samopouzdanje, osjećaj da može svladati zadatak koji je adekvatan njegovoj razvojnoj dobi.

Tekst: Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom i Tea Knežević, bacc. psiholog, www.centarproventus.hr

Foto: Profimedia