Dr. Ehrensaft, autorica knjige “(Raz)maženo dijete” govori da će roditelji koji po cijele dane rade vjerojatno imati osjećaj krivnje zbog onoga što ne pružaju djeci. A taj ih osjećaj krivnje navodi na prekomjernu kompenzaciju koja često šteti djeci. Također tvrdi da roditelji trpe sve veći pritisak u društvenom i ekonomskom svijetu te strah da budućnost ne nosi ni sigurnost ni bezbrižnost. Kaže da razumije kako upravo taj strah rađa onu vrstu krajnosti zbog kojih roditelji čak i prije rođenja pokušavaju djetetu osigurati sve moguće prednosti. Pitanje koje se vječno ponavlja jest do koje bismo granice trebali popuštati i štititi svoju djecu.

Doc.dr.sc. Gordana Buljan Flander, vodeći stručnjak za zaštitu djece u Hrvatskoj, govori u knjizi “Odgajam li dobro svoje dijete” da su djeci, osim, podrazumijeva se, ljubavi i pažnje, potrebne i svakodnevne male frustracije iz kojih uče kako svladati prepreke u životu, kako doći do onoga što žele i kako se utješiti kada nije po njihovu. Jer ako smjesta zadovoljavamo svaku njihovu potrebu i maksimalno izbjegavamo svaku mogućnost da budu uznemirena i frustrirana, oduzimamo im vrlo dragocjene i vrijedne prigode da nešto nauče.

Stalno pokušavajući zaštititi djecu od nevolja, sputavamo njihovu mogućnost da se pripreme za svijet odraslih. Ne postavljajući im određene granice, smanjujemo mogućnost razvoja osobnosti naše djece.

Gordana Buljan Flander dodaje kako se ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li današnja djeca “razmaženija” od djece prijašnjih naraštaja, no u jednom istraživanju na velikom uzorku roditelja, njih čak 60 posto izjavilo je da su njihova djeca prilično razmažena.

Važno je također znati da ne postoje savršeni roditelji. Da takvi, uostalom, djeci i ne trebaju. Djeci su potrebni roditelji koji su stvarne osobe, koje izražavaju svoje osjećaje i potrebe i koji ih neće štititi od života niti biti njihove žrtve. Možda su neke od najvažnijih lekcija koje možemo naučiti djecu, uživati u životu i prihvaćati sebe sa svim nesavršenostima.

Znakovi koji vam mogu pomoći u procjeni jeste li previše popustljivi:

  • Dijete plače ili iz bijesa baca stvari dok nešto ne bude po njegovu. Takav ispad bijesa normalan je do treće godine života, ali ne i kada dijete navrši šest godina
  • U vašu kuću jedva stanu sve njegove igračke, a dijete i dalje traži još. Poučite dijete da ne može uvijek dobiti ono što poželi
  • Dijete očekuje da za njega učinite neke stvari koje može i ono samo napraviti. Zapitajte se, činite li stvari za koje je vaše dijete dovoljno veliko da ih učini samo? Roditelji često nisu svjesni svih sposobnosti svojega djeteta
  • Djeca kojoj se previše popuštalo nerijetko imaju poteškoće s poštivanjem tuđih osjećaja, što može učiniti da ih vršnjaci ne prihvaćaju. Kada vaše dijete preraste puzanje, obratite pozornost na to kako dijeli stvari s drugima, kako vraća tuđe stvari i kako napreduje u drugim socijalnim vještinama. Iz knjige “Odgajam li dobro svoje dijete”, Gordana Buljan Flander, Ana Karlović

Foto: Thinkstock