Dijete od roditelja uči kako se ponašati u raznim situacijama, a pogotovo u situacijama koje dijete izrazito frustriraju: primjerice radije bi bilo s mamom i tatom doma ili završilo započetu igru nego krenulo u vrtić. Kad se žurite, a vaše dijete ne surađuje kako biste vi željeli, pogotovo kada kasnite na posao djetetu je potrebno pokazati smjernice. Djetetu je potreban roditelj koji će ga voditi i naučiti donositi odluke. Empatičko vodstvo upravo govori o tome da je potrebno djetetu pokazati kako da se nosi s emocijama. Onog trenutka kada primijetite da vas dijete nije poslušalo i da je frustrirano, stanite na loptu i pričekajte da se smiri. Kad primijeti da ste smireni i da ne držite propovijedi o tome kako se žurite i kako vam je dosta svega, zapravo uči kako se nositi s frustracijama. Kada je dijete smireno, jasno recite istinu, a to je da vi jednostavno želite stići na posao na vrijeme i da znate da se ono ne slaže s vama, ali da je to nešto o čemu vi odlučujete. Na taj ste način pokazali svoju autentičnost i dosljednost, ali ste i djetetu priznali da ne očekujete da se složi s vašom odlukom, ali da je to naprosto vaša odluka. Također ste ga naučili da je važno jasno dati do znanja do kojih ste osobnih granica spremni ići. To je djetetu korisno poslije u životu, pogotovo u pubertetu, kada je izloženo mnogim iskušenjima.

Istina je da mnogi roditelji ne mogu podnijeti frustracije svoga djeteta, no kroz frustraciju djeca uče i ona im je potreba. Ako štitimo djecu od frustracija, onemogućujemo im zdrav i prirodan razvoj.

Ljutnja je neugodan osjećaj koji je potreban za zdrav razvoj ljudskih emocija. Nošenje s ljutnjom nešto je drugo. Ako bacate predmete ili se derete kad ste ljutiti, niste najbolji primjer svom djetetu kad je ono ljutito. S druge strane, ako objasnite djetetu zbog čega ste ljutiti i kako se mislite riješiti vlastite ljutnje, onda ste svakako dobar primjer.

Vaše dijete baca predmete kad je ljutito?

Mislim da je u redu jasno mu reći da ne želite da baca kocke jer im to naprosto nije svrha. Roditelji često govore: “Nemoj bacati kocke!” A dijete to čuje kao: “Bacati kocke!” Bolje bi bilo reći: “Kocke su za slaganje.” Ili: “Spusti kocku i reci što te ljuti.” Tada ste koncentrirani na radnju djeteta koju dijete može promijeniti, a ne na etiketiranje djeteta kao dobrog, lošeg ili bijesnog.

Vjerujem da se katkad teško nositi s izazovima roditeljstva, no nije nemoguća misija. Kako raste vaše dijete, rastete i vi u ulozi roditelja. Vodite se mišlju kako je najbolje da ne radite umjesto djeteta, nego za dijete – i to tako da ga vlastitoj odgovornosti učite svojim primjerom. I naoružajte se strpljenjem i voljom jer velika je vjerojatnost da ćete i vi nešto naučiti od svojeg djeteta.

Telefončić – telefonsko savjetovalište

Telefončić možete nazvati svaki dan od 7 do 22 sata po cijeni uobičajenoj za poziv prema fiksnoj mreži. Na broju 01/48 50 555 očekuju vas stručnjaci s višegodišnjim iskustvom: psiholozi, logopedi, primalje, socijalni pedagozi…

Tekst: Unicef

Foto: Thinkstock