"Moj cilj bio je shvatiti kako zadržati 'hladnu' glavu, a istovremeno disciplinirati kći kad ima 'ispad'. Nisam ju mogla pustiti da samo podivlja, zar ne? Bili smo u lošoj fazi, a i bila sam poprilično sigurna da nije previše daleko od toga da podivlja baš u svakoj situaciji koja nije u skladu s onim kako je ona zamislila, pa u takvom odnosu stvari nisam imala previše za izgubiti. Isprobati nešto novo u svakom je slučaju za mene značilo – napredak", tako svoju priču počinje 37-godišnja Petra, mama 4-godišnje Nike, djevojčice koji je, paralelno uz napade bijesa, počela ponovno piškiti u gaće i sisati prst, što je bilo jako neobično za dijete te dobi.

Mnoga se djeca, ustvari, ne znaju verbalno izraziti o onome što ih muči, pa - umjesto riječima - pokazuju to ponašanjem. Kako pomoći djetetu, tj. povećati njegove unutarnje resurse? Verbalnim uvjeravanjem! Ono, kažu stručnjaci, mora znati da je voljeno, bez obzira što sada možda opet mokri u krevet ili siše palac, no nije dovoljno da dijete to osjeti ili pretpostavlja - recite mu to riječima. Mnoga djeca će u sebi skrivati osjećaje prije nego ih verbaliziraju. Neka ih neće nikada znati izraziti, no zato su tu roditelji da ih prepoznaju. Potaknite ih da vam se otvore, da verbaliziraju ono što ih muči, dajte djetetu priliku da djeluje kroz osjećaje koji pokreću njegovo ponašanje. Sličnu taktiku koristila je i Petra, kojoj je u discipliniranju 4-godišnje Nike, međutim, pomogla i još jedna vrlo jednostavna tehnika.

Usred jednog od njezinih bjesova, Ivana je, umjesto da sama izgubi kontrolu i dopusti ljutnji i frustraciji da ju obuzmu, iskušala najobičniju tehniku disanja - udisanje na nos, izdisanje na usta - kako bi sebe smirila.

"Dok je ona plakala i vrištala, mislila sam: 'Ako ove stvari funkcioniraju za mene, zašto ne bi i kod nje?' Predložila sam jpj da nekoliko puta udahne i izdahne sa mnom. Prvih nekoliko puta nije bilo rezultata, ali ubrzo je ipak počela primjećivati da duboko dišem kad god sam frustrirana. Pa je i sama to počela raditi", kaže ova mama.
Nakon toga počela je koristiti specifične fraze koje je željela da i ona koristi, nadajući se da će ih pokupiti. Ustvari, kad bi nešto tražila od nje, navela bi ju da misli da su moje reakcije njezina vlastita ideja.

"No ono što je istinski učvrstilo naš odnos, bili su razgovori o osjećajima. Nabavili smo hrpu knjižica i promatrali sve moguće osjećaje likova iz priča te razgovarali o njima. Kad je bila dobro raspoloženja, razgovarali smo o tome kako se ona osjeća u nekim situacijama, što bi željela drukčije, što joj smeta, što je veseli... Odjednom, nije više bila samo ljuta. Bila je i frustrirana. Bila je i ushićen, ali bila je i sretna. Osjetila je toliko stvari koje do sada nije znala imenovati. Neću se pretvarati da su napadi bijesa nestali. Ali oni su puno rjeđi, a više me toliko niti ne uzrujavaju kad se dogode. I, najvažnije, vidjela sam joj u očima: bila je zahvalan na mojoj promjeni stava", kaže Petra.

Tantrumi se pojavljuju najčešće do treće godine djetetova života i to uglavnom iz dva razloga: djeca u tom razdoblju razumiju puno više nego što mogu izraziti jer ne vladaju dobro govorom ili razvijaju želju za samostalnošću i kontrolom, a ne mogu je ostvariti. Roditelji bi se trebali potruditi da se tantrumi izbjegnu, ali kada se dogode, zadržite kontrolu i pustite dijete da se "ohladi". O pet najčešćih povoda za tantrume, čitajte OVDJE.

Tekst: D. P.
Fotografija: Profimedia