Jeste li već čuli za akciju #budimuško koja se širi društvenim mrežama? Pokrenulo ju je Društvo psihiloga Istre s ciljem podizanja svijesti o važnosti fizičkog i mentalnog zdravlja muškaraca. Pod #budimuško moći ćete u mjesecu studenom, koji je pod nazivom Movember posvećen zdravlju muškaraca, vidjeti poruke svih onih koji su se priključili ovoj akciji. A prvi među njima jest profesor kineziologije i trener te promotor zdravog života, Mario Valentić.

View this post on Instagram

Budi muško, razgovaraj o svojim osjećajima. Akcijom #budimuško želimo potaknuti svijest o važnosti fizičkog i mentalnog zdravlja muškaraca. Kroz studeni objavljivat ćemo fotografije muškaraca koji su se pridružili našoj akciji ? .. Pregled istraživanja o razlikama u učestalosti traženja pomoći zbog zdravstvenih problema pokazuje da su muškarci manje skloni tražiti pomoć za probleme i fizičkog i mentalnog zdravlja, rjeđe se uključuju u tretmane liječenja ovisnosti, iako istovremeno češće prekomjerno konzumiraju sredstva ovisnosti, rjeđe se uključuju u psihoterapiju, savjetovanje ili traže pomoć psihijatra (Addis i Mahalik, 2003). .. Omjer broja hospitaliziranih muškaraca u odnosu na žene prosječno iznosi oko 1.5 naprema 1. Puno je više muškaraca nego žena hospitalizirano zbog mentalnih poremećaja uzrokovanih alkoholom te zbog shizofrenije. Također, preko 70% od ukupnog broja samoubojstava u Hrvatskoj izvrše muškarci. (podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2018. godine) .. #movember #dpi #movember2020 #brkatistudeni #studeni #november #mensmentalhealth #osjećaji #brkovi #men #psihologija #psiholog #psychology #psihoterapeut #psychotherapy #mentalnozdravlje #mentalhealth #stigma #sport #zdravzivot #zdravživot #pazin #istra #hrvatska #poreč #pula #tlzp #instadaily #drustvopsihologaistre

A post shared by Društvo psihologa Istre (@drustvo.psihologa.istre) on

"Budi muško, razgovaraj o svojim osjećajima", napisao je Mario u objavi na Instagramu, u kojoj nadalje stoje i rezultati istraživanja koji su pokazali da su muškarci manje skloni tražiti pomoć za probleme i fizičkog i mentalnog zdravlja od žena. Uporište tog problema nalazi se uvelike i u stereotipnom odgoju dječaka, u kojem nerijetko vidimo poticanje na skrivanje osjećaja uz objašnjenje da dječaci ne plaču. Stoga smo doznali što možemo mijenjati na bolje još u ranom djetinjstvu naših mališana.

U tome nam je pomogla Maja Jerčić, magistra pedagogije, čije savjete možete pronaći u sklopu KoHo - pedagoškog know how konzaltinga.

"Svako društvo ima određene slike o poželjnim oblicima ponašanja i poželjenim karakteristikama kako za žene, tako i za muškarce. Te slike o ''tipičnom i ispravnom muškom'' te o ''tipičnom i ispravnom ženskom'' djeci se komuniciraju kroz aktivnosti odgoja. Veoma često, nismo niti svjesni da im nekim komentarom, sugestijom aktivnosti ili igračke, reakcijom na emocije i slično, poručujemo što je ispravno i očekivano ponašanje za curice, a što za dječake. Razlike u odgoju dječaka i djevojčica vidljive su i na emocionalnome planu. Dječacima se svjesno i nesvjesno sugerira da trebaju biti čvršći i snažniji - što je prezentirano kao nepokazivanje emocija, no te emocije nisu nestale samo zato što navikamo dječake na to da ih ne pokazuju. Nadalje, manje ih se potiče na razgovor o emocijama i time, posljedično, na manje osvješćivanje emocija i poznavanje vlastitih emocionalnih potreba, kao i potreba drugih. I to je možda najveća nejednakost kada je riječ o različitim rodno uvjetovanim odgojnim praksama, što dječaci nemaju jednake mogućnosti za emocionalni razvoj kao i djevojčice", kaže pedagoginja Jerčić te predlaže što bismo mogli mijenjati u odgoju dječaka.

"Kako bi se emocionalnome razvoju dječaka pružali jednaki poticaji i ravnopravne prilike kao i djevojčicama, potrebno je osvijestiti društvene konstrukte ''tipičnog muškog'' kojima se rukovodimo u odgoju i revidirati ih u skladu s pravom i potrebom svakog djeteta da mu se pruži maksimalna podrška za emocionalni razvoj. Na konkrenoj svakodnevnoj razini to znači da ćemo izbjegavati izjave poput Nemoj plakati, ti si dečko, ili Ma nije valjda da se bojiš, takav dječak! Potrebno je uvažavati sve emocije koje dječaci osjećaju te im pristupiti s empatijom. Umjesto da se reagirana emociju (nemoj plakati) i još k tome vezujeuz argument ti si dječak; bolje je pažnju usmjeriti na situaciju ili ponašanje koje je dovelo do plača. Razumijem da si tužan jer ti se raspao autić, baš si se potrudio dok si ga sagradio, možda da ga pokušaš bolje učvrstiti. Obrišimo suze i pokušajmo ga popraviti. Odgoj se velikim dijelom odvija i kroz jezik, a potrebno je samo malo pažnje da djetetu pomognemo, da ga usmjerimo, motiviramo, pohvalimo, preusmjerimo... na afirmativan način koji se neće referirati na ''tipično za dječake'' i ''tipično za djevojčice''.

Tekst: J. S.
Foto: Shutterstock