Njezin Instagram profil puno je više od predivnih fotografija koje ćete samo lajkati i nastaviti 'skrolati' dalje. Jer gotovo uz svaku objavu, ova certificirana edukatorica za roditelje i magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, Tanja Hrvatin Šimičić, nesebično dijeli korisne savjete o odgoju djece. Jedan od posljednjih odnosi se to kako potaknuti dijete da izraste u mentalno snažnu osobu. Zvuči jednostavno, no zapravo je toliko kopleksno da ćemo i sami ove savjete spremiti negdje da nam budu na dohvat ruke u svakom trenu u kojem se nađemo u nekoj odgojnoj klopci. 

  1. Doživljavajte ga ozbiljno kao i prijatateljicu kad vam priča - ako ga boli: "Boli te, jako, uf vidim". Nikad ne negirajte niti ne umanjujte bilo kakve njegove osjećaje. Ako njega boli, tko smo mi da kažemo: "Ma nije to ništa"? Da tako tri puta kažemo prijateljici, više nam ne bi bila prijateljica. Dijete tako dobiva duboku poruku da je manje važno, manje shvaćeno i nebitno… To se provlači do odrasle dobi i jako je teško kasnije mijenjati. Umjesto "ne plači" - vidim, tužan si. Nevjerojatno kako već dijete od dvije godine može jako dobro izražavati i osvještavati svoje emocije kada tako postupamo.
  2. Kod odgojnih postupaka koristiti one za koje NE vrijedi "moram učiniti da se osjeća loše kako bi shvatio da se mora ponašati bolje". Ako npr. zatvaranjem sobu pokušavamo dobiti bolje ponašanje, moramo se zapitati - ponašam li se ja bolje kada se osjećam loše? I tražiti rješenja koja će osnaživati naše dijete da se ponaša bolje umjesto da mu ruše integritet.
  3. Ako želimo odgojiti mentalno zdravo dijete onda trebamo raditi na svom mentalnom zdravlju. Roditelji i općenito ljudi sve više biraju ulaganje u stručnjake za osobni razvoj.
  4. Bilo kakve strese događaje s djecom treba razrađivati na način da razgovaramo o njima. Bio to vrtić, doktor, neprikladno ponašanje medicinskog osoblja, pad, snažni udarac drugog djeteta, smrt, nesreća… Na taj im način pomažemo da slože priču u svojoj glavi i da se lakše nose s tim događajima pa će oni mnogo manje ostaviti trag u njihovu mozgu.
  5. Kako reagiramo na greške djeteta? Kako reagiramo na prolijevanje vode zbog želje za istraživanjem (a mi je interpretiramo neposluhom), kako reagiramo na padove i na bilo koje druge greške?
    Dijetetu treba granica, ali granica koja ga poštuje (a tada i najvise poslušaju). Kada pogriješe, važno je da vidimo da im je teško ako im je teško i da pošaljemo poruku - u redu je pogriješiti, drugi put ćes bolje. U životu ćeš padati i opet se dizati i nastaviti dalje.
  6. Kada probleme u odgoju našeg djeteta ne interpretiramo kao neposluh nego kada fokus s njega prebacimo na sebe i zapitamo se "što ja kao roditelj mogu učiniti drugačije?", već ćemo učiniti jako puno za mentalni i cjelokupni razvoj našeg djeteta ali i razvoj sebe te sreću u obitelji.

Tekst: J. S.
Fotografije: Shutterstock