Nevjerojatno je koliko često mi je ovo pitanje postavljeno i kako ja još uvijek na njega nemam pripremljen savršen odgovor. Pretpostavljam da je razlog tome što je odabir „pravog“ odgojno – obrazovnog programa za dijete jednako osoban i vođen vrijednostima svakog roditelja kao i sam odgoj svakog djeteta. Stoga će moj odgovor biti vođen mojim profesionalnim iskustvom i spoznajama, a na vama je da odlučite.
Odgojiteljica sam u Montessori jaslicama gdje se osim brojnih predrasuda prema samoj Montessori pedagogiji susrećem i s predrasudama o potrebama male djece. Dijete se u društvu još uvijek uglavnom vidi samo kao dražesno, ali nejako i pasivno. Maria Montessori svoju pedagogiju temelji na razmišljanju da će dostojanstvo djeteta rasti recipročno našoj viziji njega kao tvorca vlastite inteligencije i inteligencije cijelog ljudskog roda i jedino što odrasli može učiniti je pomoći mu u tome. Znam da su ovo teške i ozbiljne riječi, stoga ću ovaj stav Marie Montessori pokušati osuvremeniti. Čime drugim, do li suvremenim neuroznanstvenim istraživanjima.
Što želite za svoje dijete?
Na postavljeno pitanje 'Što želite za svoje dijete?' Svaki roditelj bez iznimke će odgovoriti 'Da bude sretno'. Nemilosrdna statistika, naprotiv, govori o rapidnom povećanju broja dijagnosticiranih psihijatrijskih poremećaja. Namjera i iskrena želja roditelja uopće tu nije sporna, ali vode li njihovi roditeljski postupci zaista u tom smijeru? Richard J. Davidson, doktor psihologije i psihijatrije na sveučilištu University of Wisconsin–Madison i osnivač istraživačkog centra Center for Healthy Minds, dugogodišnji rad posvetio je istraživanju sreće. Baveći se istraživanjem emocionalnih poremećaja zapitao se zašto ne istražiti i pozitivne osjećaje i osobine kao što su srdačnost i suosjećanje i dokazao je da je sreću moguće „dijagnosticirati“ te da ju sačinjavaju četiri osnovne karakteristike osobnosti. To su otpornost, pozitivan pogled na svijet, pažnja i velikodušnost. Razvoj svake od ovih karakteristika osobnosti potiče se upravo kroz Montessori načela u odgoju djeteta.
1# Otpornost se definira kao brzina kojom se oporavljamo od nedaća. Ljudi koji se oporavljaju brže zadovoljniji su i uspješniji u životu. Osjećaji inferiornosti i nedostatka povjerenja u sebe izviru iz nemogućnosti da samostalno, bez tuđe pomoći kontroliramo događaje oko nas. U Montessori pripremljenoj okolini dijete se aktivno usavršava i zauzima prijateljski stav prema pogrešci. Dijete se zainteresira za svoje pogreške i osvijesti da je ispravljanje vlastitih pogrešaka njegov posao. Kako roditelj/odgojitelj može pomoći djetetu da napreduje? Tako da ga ne ispravlja kada pogriješi.
2# Pozitivan pogled na svijet znači biti u stanju vidjeti dobro u ljudima i biti sposoban prikupljati pozitivna iskustva. Psihičke barijere stvorene u djetinjstvu traju cijeli život, a nažalost prvi rat koji dijete doživljava je rat s njemu najbliskijim odraslim osobama. Maria Montessori naglašava da je zadatak i djelo odgoja stvaranje mira, a individualnost koja je izgrađena u neovisnosti sposobna je živjeti u zajednici i graditi društvo zajedništva.
3# Istraživanja su pokazala da prosječna odrasla osoba 47% svog vremena ne posvećuje pažnju onome što čini, a dokazana je i direktna povezanost trenutnog osjećaja zadovoljstva i sreće s usmjerosti pažnje na aktivnost u kojoj se trenutno sudjeluje. Ako se zapitate koliko ste upravo sada, u ovom trenutku, sretni, odgovorit ćete i na pitanje koliko je vaša pažnja usmjerena na ono što upravo činite. Koncentracijom u slobodno odabranoj aktivnosti koja zanima dijete i koja je primjerena djetetu, dijete izgrađuje samo sebe. Volja, pažnja i koncentracija su nešto što se može naučiti, što se može uvježbati i indirektni je cilj gotovo svake Montessori vježbe u radu djece jasličke dobi.
4# Ukoliko dijete u svojoj okolini ne nađe poticaje za aktivnosti primjerene njegovim razvojnim potrebama, ono u predmetima vidi samo stvari kojima je jedino svojstvo da ih može posjedovati i uz stvari koje ga okružuju čvrsto ga veže samo osjećaj vlasništva. Sloboda da iskaže interes za sve što ga okružuje vodi dijete ka usmjeravanju pažnje ne na stvari same po sebi, nego na znanje koje iz njih može upiti. Time se u djetetu postavlja temelj velikodušnosti.
Roditelji „u najboljem interesu djeteta“ postupaju prezaštitnički
Međutim, veličina roditeljske ljubavi ne mjeri se stvarima koje ste učinili umjesto svog djeteta, niti je to garancija djetetove sreće. Svatko od nas zna da nas najviše čini sretnima osjećaj uspjeha, postignuća. Što je naš uloženi trud bio veći, to nam je zasluženi osvojeni uspjeh draži. Vaša djeca su u misiji osvajanja samostalnosti. Dopustite im da se trude. Dopustite im da osjete taj zarazni osjećaj uspjeha. Dopustite im da budu sretni. Na tom putu Montessori pedagogija može vam biti dobar vodič.
Tekst: Vesna Glavović, odgojitelj mentor u Dječjem vrtiću Sopot, Zagreb
Foto: Profimedia
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Postavite djetetu jedno pitanje i provjerite kakav ste roditelj
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke