Ne možete djetetu dati previše osjećaja sigurnosti i povezanosti

Pitajući Iben Sandahl za mišljenje o tome shvatili smo u čemu je razlika između njezinog načina razmišljanja u odnosu na one koji na ovu temu imaju drugačije viđenje. U povjerenju u djetetov prirodni tempo odvajanja od roditelja, ili sazrijevanja ili bilo čega vezanog uz odrastanje. Ispada da mi odrasli mislimo da dijete ništa ne zna, nema u sebi prirodne resurse koji ga vode prema tome da s vremenom od bebice koja ovisi gotovo u potpunosti o roditeljima počne puzati pa hodati, brbljati pa govoriti, pa imati sve veće sposobnosti motoričke i intelektualne. Ili možda mislimo da je djetetovo odvajanje potrebno napraviti kad mi mislimo da je vrijeme, ne uzimajući u obzir djetetovu osobnost? Iben smatra da djetetu ne možete dati PREVIŠE sigurnosti i povezanosti. Djeca predškolskog uzrasta su još mala i trebaju blizinu roditelja i ako žele spavati s jednim ili oba roditelja, to je u redu. Jednom kad budu spremna, počet će spavati odvojeno i tada im to treba omogućiti. Njezina su djeca sada tinejdžeri i spavaju zasebno, ali ako imaju noćne more, znaju da uvijek mogu doći mami u krevet. To se ne događa često, ali je važno da znaju da imaju tu mogućnost. Dobiti zaštitu kad je traže.

Dakle, slušajte svoje instinkte i potrebe svoje djece, omogućite im da imaju svoje krevete, no nemojte raditi paniku ako ga koriste uglavnom za igru. Doći će vrijeme kad će željeti biti isključivo sami u svojoj sobi i još će vam braniti da u nju ulazite :)