Noć je, djeca u su u krevetu, a mi pred televizorom na rubu da zaspimo. Kad odjednom iz sobe čujemo plač. Jurim do sobe, gledaju me dva uplakana oka koja ne reagiraju na to što govorim. Ne želi da ga dodirujem, da ga zagrlim i utješim, nego još jače urla na svaki moj pokušaj da mu pomognem. Suze, slina, šmrklji iz nosa, dolazi mu na povraćanje, vrišti, udara me... Što sad?

Ova situacija nam se nije dogodila prvi put. Bilo je već epizoda noćnog plakanja kad je bio manji i kad ga isto nismo mogli utješiti. Ali nekako su prošle i ostavili smo ih iza sebe, da bi  sada osjetila istu zbunjenost i tjeskobu jer je cijela scena zaista teška za izdržati. Osjećaš se bespomoćno i moliš Boga da sve što prije stane, a dijete u miru nastavi spavati.

Psiholozi ovu epizodu opisuju kao noćni strah. Radi se o poremećaju sna kod kojeg se dijete odjednom posjeda u krevetu, plače, viče, stenje, mrmlja, ima otvorene oči, ali pritom nije zaista budno. Budući da se nalazi u nekoj vrsti sive zone između budnosti i sna, ne percipira nazočnost roditelja uopće ili samo djelomično i ne reagira na to što roditelj radi ili govori. Noćni strah može potrajati 2 do 40 minuta, a kad završi dijete ponovno pada u san te se ne sjeća što se po noći dogodilo.

Kako razlikovati noćni strah od noćne more?

Za razliku od noćnog straha, noćna mora će dijete probuditi – dijete se sjeća more, može o njoj pričati i utješit će se u vašoj prisutnosti. Ona se također događa između 2 i 6 ujutro tijekom REM faze kad najviše sanjamo. Noćni strahovi se pak događaju u prvih par sati sna (REM faza) u kojima ne sanjamo.

Najjednostavniji način razlikovanja noćnog straha i noćne more jest postaviti sebi pitanje: tko je sljedeće jutro uznemiren, dijete ili vi? Ako je vaše dijete tužno ili zabrinuto i govori o ružnom snu, onda je bila noćna mora. A ako ste vi uznemireni, a dijete nema pojma što se dogodilo noćas, tada se radilo o noćnom strahu. Nažalost ili na sreću, na kraju roditelj puno dulje osjeća stres i posljedice toga što je vidio i doživio, nego što to dijete proživljava.

nocni-strahovi-ili-zasto-se-nocas-nitko-nije-naspavao
Pregnant mother and young daughter together on bed, Image: 295707589, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, PhotoAlto A

Kako pomoći djetetu?

Nemojte se truditi buditi dijete. Računajte na to da će dijete vjerojatno odbijati vaš zagrljaj, a pokušaji da ga dodirujete mogli bi ga još više razljutiti. Sve dok nema opasnosti da se ozlijedi, primjerice padne s kreveta ili udari glavom u nešto, pustite ga i ne dirajte. Govorite tihim glasom i budite pored njega. Kad se smiri, napravite proceduru koja se radi kod mjesečara: uklonite sa poda igračke ili druge predmete, osigurate stube vratima (ako ih imate), zatvorite prozore i vrata jer dijete koje ima noćni strah često zna i iskočiti iz kreveta i krenuti nešto napraviti.

Što uzrokuje noćni strah i kako ga spriječiti? Nema univerzalnog savjeta kako ih spriječiti, no noćni strahovi se mogu javiti kod nepostojanja redovite rutine odlaska na spavanje, nedovoljno sna, zbog stresa tijekom dana ili premorenosti. Govori se čak i o tome da se sklonost noćnim strahovima nasljeđuje.

Ono što je za roditelje važno znati, jest da vaše dijete nema psihičke probleme i da je s njim sve u redu. Pokušajte držati red kada i kako odlazite na spavanje, imajte uhodanu umirujuću večernju rutinu kupanja, pranja zubića, čitanja priče, osigurajte djetetu dovoljno vremena da ima priliku naspavati se koliko mu je potrebno. Time već možete utjecati na smanjenje pojave noćnih strahova.

Čini se da je u našem slučaju upravo toga nedostajalo – dovoljno sna - jer nam je teta u vrtiću rekla kako naš veliki sin taj dan nikako nije htio spavati. Sad mi je lakše jer znam što se dogodilo. Jednostavno mu moramo osigurati dovoljno sna i odmora.

Tekst: Ivona Šatrak

Foto: Profimedia