Koliko god voljeli svoju djecu, svako toliko nam se dogodi da se u ljutnji, nervozi, bijesu istresemo na njih. Nema tu zle namjere niti to ustvari želimo, ali i mi smo ljudi i dogodi nam se. To radimo svojim partnerima i to radimo svojoj djeci, ali naši odnosi zbog toga pate. „Tvoja sestra se tako lijepo ponaša, a ti ?, „Kako tipično za tebe, opet si uprljao hlače“, "Ne želim te slušati više", "Uvijek sve pokvariš" primjer su rečenica koje obeshrabruju našu djecu i spuštaju njihovo samopouzdanje.

Opasnost negativnih rečenica je i u tome što djeca roditeljima bezuvjetno vjeruju. Od njih uče o svim stvarima u životu pa tako onda vjeruju i rečenicama „Od tebe nikad ništa“ ili „Ti to ne možeš“. Takve rečenice im oduzimaju motivaciju, potiskuju istraživanje u čemu su dobri, ispunjavaju ih strahom. Pogubno djeluju i rečenice „Te debele noge imaš na tatu“, „Ne znaš računati kao ni mama“ jer ističu ono u čemu nisu dobri umjesto da se ističu njihove vrline.

Uz malo truda i vježbe moguće je izbjeći izgovaranje zabranjenih rečenica. Ovih 6 savjeta pomoći će vam ne izgovoriti ih djeci:

1.Kad ste smireni i imate vremena, razmislite u kojim situacijama formulirate takve rečenice. Kad se najčešće događaju? Je li doista djetetovo ponašanje bilo okidač vašeg ispada ili ste već nabrušeni i nervozni uletjeli u neku situaciju?

2.Zapišite negativne rečenice koje češće upotrebljavate i razmislite kako da ih preformulirate da budu pozitivne. Tako od demotivirajuće rečenice:“ Ti to tako i tako nećeš uspjeti napraviti!“ može nastati:“Hoćemo li zajedno probati to napraviti?“ i od rečenice „Ne razumijem te!“, rečenica „Možeš li mi molim te još jednom objasniti, kako bi te bolje razumio!“.

kako-izbjeci-verbalne-ispade-prema-djeci
, Image: 340869196, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

3.“Nikad“ i „uvijek“ treba potpuno izbaciti iz uporabe u svim odnosima pa tako i s djecom. To će vam uspjeti ako se koncentrirate na konkretnu situaciju, a ne odmah na generaliziranje. Iz rečenice „Nikad ne pospremiš svoju sobu!“ (kritiziranje problema) neka nastane „Dođi, sada ćemo zajedno pospremiti sobu!“ (direktan prijedlog rješavanja problema).

4.Razmislite biste li razgovarali i s drugima - prijateljima, rodbinom, susjedima - na ovaj način kao što to činite s djetetom? Roditelji se u pravilu iznenade kad shvate da su ljubazniji, obazriviji prema svima drugima i imaju puno više strpljenja nego što ga imaju sa svojom djecom. Samo to saznanje već vam može pomoći da se i prema djeci ljepše ponašate.

5.Na kraju možete razmisliti i o svom djetinjstvu. Jesu li vaši roditelji koristili takve rečenice? Kako ste se osjećali kad su vas kritizirali, vikali na vas- Jeste li bili povrijeđeni, iznervirani, osjećali ste da vas ne uvažavaju niti uzimaju za ozbiljno? Ako osvijestite da su vaše rečenice koje izgovarate ustvari rečenice vaših roditelja, već ste napravili veliki korak da ih izbacite iz vlastitog vokabulara.

Kako se ispričati za verbalni ispad?

Većina roditelja ne izgovara ružne rečenice svojoj djeci namjerno. Ako niste imali namjeru (a pogotovo ako ste je imali!), ondasesvakako ispričajte djetetu. Ako je dijete dovoljno staro da može razumjeti objašnjenje zašto ste to izgovorili, trebate mu ga dati. Primjerice, bili ste ljutiti, imate previše toga što istovremeno morate obaviti i pod stresom ste... Objasnite djetetu da to što ste rekli ne mislite zaista. „Naravno da znam da ti to možeš sam napraviti. Samo sam se brinula da se ne ozlijediš pritom“. Psihički stabilno dijete i ono koje inače dobiva puno ljubavi i zaštite od svojih roditelja, ovakvi povremeni ispadi roditelja mogu ga samo ojačati te učvrstiti vaš odnos.

Tekst: I.Š.

Foto: Profimedia