Ribafish je u subotu pokušao otkriti koliko će Rok biti visok kad naraste. Navodno postoji pedijatrijski štos koji kaže da se visina odrasle osobe dobije tako što se udvostruči visina djeteta s dvije godine. Rok doduše ima 3,2 godine, a visok je točno metar!

Muškarci vole brojke. I često nas prate. Nerijetko i opsjedaju. Najčešće učimo brojati tako da počnemo skupljati neki album sa sličicama. Svi dotadašnji pokušaji su samo pokušaji. Borba za pravim usvajanjem brojeva počinje kad kikić skuži da mora naučiti koji mu broj fali u Životinjskom carstvu, Fudbalerima i Timovima, Pink Pantheru, Sandokanu ili što je god već naslijedilo moju generaciju. To je najviše došlo do izražaja kad sam skupljao tkozna koju generaciju samoljepivih sličica nogometaša svih jugoslovenskih liga a nije mi se dalo pamtit brojeve nego sam po faci pokušao skužiti koga još nemam u albumu. Dakle, prepoznati fizionomiju nogometaša osamdesetih... Pa sam vrlo brzo naučio brojeve.

Jer bi se iz parka s kokanja (zanimljiv način kako se s dvije sličice uz malo vježbanja, truda i varanja lupanjem rukom po tvrdoj podlozi moglo osvojiti i stotinjak novih sličica preko grbače nesnalažljivih štrebera) vratio ni sa čim, ili s tri duplića. Iz današnje perspektive, kad moram sam kupovati vrećice s pet papira sa slikom na jednoj i ljepilom na drugoj strani za što me oderu s deset kuna – smatram da je to najveći porez na budale i najprecjenija stvar u modernoj povijesti čovječanstva. Dobro, uz kavu. I šampone protiv ćelavljenja.

Čak u napadima najveće škrtoće padnem u napast Roku isprintati pol Životinjskog carstva, al ipak neću. Dobio je album od mame, sad ga svi ispunjavamo, a on stalno žica „Žilafu“. Iako, fakat nisu fer. Em su napravili kupon za skupljanje naljepnica na zadnjoj strani tako retardirano da izgubiš pet minuta dok nađeš broj od 1-250 koji iz samo nekom znanog razloga – ne idu po redu, em su promijenili raspored životinja.

Prvi album sam dobio 1973. Za treći rođendan. Kak smo uvijek super stajali s lovom, ispunio sam ga 1997. I sjurio se u Kraš u Ilici. I umjesto velike kutije s milijardu čokolada (majkemi, zamišljao sam tih četvrt stoljeća skupljanja da je to kutija bez dna, tolko je bila nedosanjana), paket Bimba, tanjih čokoladnih napolitanki, dvije tortice i par kamenih Efekti. Sramota. S druge strane, tu bi bar nešto dobio.

Od sličica košarkaša, Supermana, Povrataka Otpisanih i sličnih smeća, osim satisfakcije – nikad ništa. Još bi te navlačili da im šalješ prazne vrećice, pa za 500 dobiješ kapu, a za 1000 majicu. Moš mislit. Jadni naši starci s nama, kolko smo negdje naporni bili... Al smo zato mi skupljači naučili brojati do 300 i rasturali matematiku dok se bazirala na zbrajanju. Kod oduzimanja je već štekalo, a onda dijeljenje i uf...

U subotu mi frend doktor nešto priča o djeci, odgoju, bolestima i svemu. Među ostalim i o staroj fori s pedijatrije – kad dijete ima dvije godine, izmjeri se visina i pomnoži s dva. Toliko će, naime, navodno biti visok kad odraste. Išli smo se mjeriti. Točno metar! Sva sreća da ima 3,2 godine. Al svejedno će me prerasti. Uf, neću još ga dugo moći autoritetorizirati...

 Ribafish je bivši profesor geografije, ex-copywriter, seks-simbol na zalasku i urednik u Playboyu. I kolumnist Cosmopolitana, i urednik Svijeta piva, a bogami zna i farbat drvenariju. U slobodno vrijeme nema vremena, pjeva kad popije i laže kad ga stisnu, pliva, fuša i piše gluposti na www.ribafish.com. Dopredsjednik je društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati Čunjaš te rastavljen otac koji od 07.10.2005. uči najljepšeg i najboljeg čovječuljka na svijetu pjevati i plivati i priča mu bajke s čudnim završetkom. Mašala.