Mama se vraća na posao, počinje ludilo

Bezbroj razloga će mama pronaći kao razlog zašto bi bilo dobro ostati s djetetom još koju godinu kod kuće, ali svega nekoliko za povratak (ali dosta ključnih u današnje vrijeme)

- tekući račun se nije čarolijom popunio kakvom neočekivanom donacijom (dovoljnom za ostati doma)

- novčani sustav iz nekog razloga još nije ukinut (pih!)

Red je da se osmisli tko će čuvati djecu, tko će unaprijed pripremiti ručkove, tko će odvesti dijete ili djecu u jaslice/vrtić i dolaziti po njih. Sve to sigurno se neće srediti preko noći, baš kao što vam neće niti lako sjesti odvojenost od djeteta koje vam se možda inače već doslovno penje po glavi, ali to vas većinu vremena veseli. Ili? Naravno, ideja da na miru popijete jutarnju kavicu u uredu, prošećete na gablec i pojedete ga bez 27 prekida prilično je primamljiva. Jesti na miru velika je nepoznanica kad ste s djetetom kod kuće. Tko je od mama ikad uspio pojesti juhu dok je još topla, otići na wc da je netko ne prati u stopu ili odraditi telefonski razgovor od početka do kraja prije nego vam dijete otme mobitel? Dogodi se, ali nije običaj. E pa, kad se vratite na posao, vjerujemo da ćete u tih nekoliko detalja ipak ponovo moći uživati. Malo će biti čudne te tople juhe i sjedenje cijelo vrijeme obroka, na wc-u će vam možda biti baš nekako dosadno, ali ne brinite, kod kuće će vam to vaš mališan nadoknaditi, na samo njemu poznat način. Dakle, izvucite od odlaska na posao ono najbolje, malo mira i vremena za sebe, unatoč poslu koji obavljate!

Je li dijete spremno za tetu čuvalicu? A vi?

Najgore pitanje koje će vam ljudi neminovno postavljati zadnjih nekoliko tjedana prije povratka na posao je: "Veseliš li se povratku na posao?" Ne misle oni time ništa loše, ali jednostavno ne misle. I kakvo je to pitanje? Jer ako se veselite povratku na posao, ispada kao da se veselite što nećete biti s djecom tih 9 ili više sati. A nije to baš tako. Rado bi vi bili s djecom i rado bi vi išli na posao, ali bi ljepše bilo kad bi posao trajao 4,5, sati, a ne baš osam. No, maštu na stranu. Idemo iz svega izvući nešto dobro. Fokus na organizaciju pa će biti lakše svima, a i nakon posla ima još vremena za igru.

Jednogodišnje dijete ćete teško pripremiti za vaš odlazak i svako jutro bi mogla nastati prava mala drama u kojoj se ono ne želi odvojiti od vas, sluteći vrlo jasno da nešto nije kao dosad i samim tim će i spremanje ujutro biti otežano. Nema druge nego probuditi se ranije ako želite stići. Ako vam dijete ne čuvaju bake, već ste unajmili tetu čuvalicu, svakako se potrudite da se dijete i dadilja bolje upoznaju već ranije, a ne da dijete samo jednog jutra ostane s potpuno nepoznatom osobom. U najboljem slučaju odnos između njih dvoje će "kliknuti", u najgorem, morat ćete tražiti neku novu osobu. Mi vam želimo ovaj prvi scenarij. Imajte u vidu da će i teti čuvalici trebati vremena da se prilagodi ritmu dana na koji je dijete naviklo i imajte razumijevanja ako u početku sve neće ići tako glatko. Budite što jasniji u svojim željama, razgovarajte s dadiljom o svemu, upoznajte se sa svime što joj može zatrebati u kući i na neke hirove i navike djece (ako ih imate više). No budite i fleksibilni. Sposobna dadilja brzo će se snaći, neće se ustručavati pitati i naći će zajednički jezik s djecom i s roditeljima. Obostrana je otvorenost važna, no nemojte očekivati da ćete doznati baš sve detalje od cijelog dana. Ako ste možda i sami nekad čuvali djecu nekome, tada razumijete na što ciljamo. Nitko nikad ne govori sve, čast izuzecima. Pokušajte izgraditi međusobno povjerenje, no ako se dogodi da vas nešto dulje vrijeme muči i čini  vam se da dadilja ne poštuje vaše osnovne upute, ili s njom ozbiljnije porazgovarajte ili razmislite o nekoj drugoj varijanti ili zamjeni.

A koga ću sada ljubiti cijeli dan

Dobra stvar brzoprolazećeg vremena je ta da i radno vrijeme ima svoj kraj. Osim ako ne radite na poziciji ili radnom mjestu od kojeg se očekuje da ostajete prekovremeno, no ne možemo obraditi sve slučajeve ponaosob. Sve ono što ste navikli cijeli dan raditi s djetetom, sad ostaje na svega par sati prije nego ode na spavanje. Stoga ne propustite izljubiti ga, izgrliti ga, igrati se, otići s njim van u prirodu, trčite, plešite, večerajte skupa, zezajte se i nadoknadite sve ono što ga niste mogli držati u naručju preko dana. Trebat će i djetetu i vama. Ono što je najljepše u povratku nakon posla je onaj osmijeh i bježanje prema vama (što puzeći, što hodajući bočno uz pridržavanje za namještaj ili u kojoj fazi je već jednogodišnje dijete) koje će vam dijete pokloniti i ta prekrasna ljubav i sjaj u očima koji govori: Mama fališ mi, jedva sam dočekao/ dočekala da dođeš, volim te puno!!  U jednostavnoj neverbalnoj komunikaciji u kojoj riječi ionako nisu potrebne.

Tekst: roditelji.hr

Foto: Profimedia