RAZVOJNI POREMEĆAJ KUKA ili displazija kuka jest poremećaj koji uzrokuje abnormalan razvoj zgloba kuka. Učestalost u našoj populaciji procijenjena je na 2 do 4 slučaja na 100 novorođene djece, dakle ne radi se o rijetkoj bolesti. Stanje je češće ako je netko od roditelja bolovao od razvojnog poremećaja kuka ili je dijete u maternici bilo postavljeno na zadak.

Zglob kuka sastoji se od dva zglobna tijela, dio na zdjelici je tzv. “čašica”, a dio na bedrenoj kosti – glava bedrene kosti koja je uložena u čašicu. Kada je iz bilo kojega razloga čašica plitka, razvija se abnormalan, nestabilan kuk. U novorođenčadi su svi zglobovi u tijelu, pa tako i kuk, još u fazi razvoja. Ako se ultrazvučnim pregledom na vrijeme uoči preplitka čašica, ortoped će pomoću ortoze (ortopedsko pomagalo), koristeći prirođeni potencijal razvoja, bez operacijskog zahvata potaknuti formiranje normalnog, zdravog kuka.

Nažalost, prirodni potencijal za razvoj traje kratko tako da je u slučaju da se poremećaj primijeti prekasno, jedino rješenje operacijski zahvat na zdjelici ili, u kasnijoj dobi, ugradnja umjetnog kuka. Korištenje širokog povoja nije štetno, no ne može izliječiti poremećaj. Klinički i ultrazvučni pregled svakog djeteta u dobi od 6 do 8 tjedana optimalan je način otkrivanja razvojnog poremećaja kuka, te je obavezan za svako dijete u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji već više od 20 godina. Za razvojni poremećaj kuka vrijedi formula: RANO OTKRIVEN = IZLIJEČEN

Promjene u obliku i položaju stopala

Za razliku od razvojnog poremećaja kuka koji se izvana ne vidi, promjene u obliku i položaju stopala vide se od rođenja te ih pedijatri, ali i roditelji, lako prepoznaju. Nenormalna stopala u tek rođenog djeteta izazivaju strah u roditelja i izvor su emocionalnih poteškoća u obitelji. Srećom, najčešće promjene koje viđamo u novorođenčadi lako se liječe ako se počne na vrijeme.

KALKANEOVALGUS STOPALO najčešći je deformitet uopće, stopalo je povučeno prema prednjem rubu potkoljenice, toliko da katkad gornja površina stopala dodiruje potkoljenicu.

Unatoč dramatičnom izgledu taj je deformitet tek posljedica položaja u maternici i ispravlja se vježbama koje roditelji provode kod kuće. Operacijsko liječenje nikada nije potrebno.

UVRNUTO STOPALO ili equinovarus je deformitet stopala koji se također vidi od rođenja, taban je usmjeren prema unutra, a stopalo je uvrnuto poput kifle. Na tisuću rođene djece uvrnuto stopalo se nalazi u jednog do dva djeteta, a uzrok tom složenom deformitetu je nepoznat. Većina uvrnutih stopala u svijetu se do nedavno operirala s više ili manje kratkoročno zadovoljavajućim rezultatom. U najnovije se vrijeme dječji ortopedi u svim važnijim centrima u zapadnom svijetu koriste Ponseti tehnikom kojom se stopala mogu ispraviti bez operacijskog zahvata služeći se gipsanim povojima u razmacima od 5 do 6 tjedana. Za uspješno liječenje Ponseti tehnikom ključno je početi rano, već s tjedan do dva dana starosti. Stopalo je tada podatno za oblikovanje, a rezultati su i dugoročno izvrsni.

ADDUCTUS STOPALA jesu stopala kojima su prednji dio i prsti uvrnuti prema unutra. Najčešće se prednji dio stopala može bez poteškoća dovesti u pravilan položaj. Potrebne su vježbe istezanja koje roditelji provode kod kuće. Ako se položaj ne može korigirati u pravilan položaj lakšom manipulacijom, potrebno je posjetiti dječjeg ortopeda.

Ortoped se može odlučiti za gipsani povoj koji će postupno ispraviti stopalo bez ikakvih negativnih posljedica u budućnosti. Operacijsko liječenje gotovo nikada nije potrebno.

U ranoj dobi pojavljuju se i rjeđe promjene sustava za kretanje kao, primjerice, posljedice porođajne traume ili upale zglobova koje zahtijevaju hitan pregled te liječenje. Navedene bolesti imaju dojmljivu kliničku sliku koju vaš pedijatar ne bi trebao propustiti i na vrijeme vas uputiti dječjem ortopedu.

Tekst: Igor Šmigovec, specijalist dječji ortoped, www.poliklinika-terapija.hr Foto: Profimedia