Mitovi o poremećajima prehrane

1. MIT - Poremećaji hranjenja su samo hir

Osobe oboljele od poremećaja hranjenja kao i njihove obitelji često nailaze na nerazumijevanje i osudu okoline, susreću se s komentarima poput “Zašto samo ne počneš jesti?” ili “Da je pod mojim krovom, jela bi ona!”. Takvi komentari mogu biti prije svega bolni za samu osobu, ali i za roditelje koji čine najbolje što mogu kako bi pomogli svome djetetu.

Poremećaji hranjenja nisu ni hir ni izbor, već ozbiljni psihički poremećaji koji zahtijevaju stručan tretman i odgovoran pristup. Osobe oboljele od poremećaja iz ove kategorije nisu same krive za poremećaj, a okrivljavanje osobe koja se bori s poremećajem hranjenja ne pridonosi oporavku i izlječenju.

Ako sumnjamo da osoba boluje od poremećaja hranjenja, ne bismo trebali samo odmahnuti rukom uz komentar “ma ona je samo malo na dijeti” jer takvi komentari mogu produljiti vrijeme do prvog traženja pomoći stručnjaka. Znanstvena istraživanja pokazuju kako je prognoza izlječenja to bolja što osoba ranije potraži pomoć.

2. MIT - Obitelj je kriva za poremećaj hranjenja

Znanstvena istraživanja još uvijek nisu uspjela pronaći jedan uzrok poremećaja hranjenja, stoga je neutemeljeno govoriti kako je obitelj krivac ili uzrok poremećaja hranjenja. Oni nastaju kombinacijom genetskih, bioloških, psihičkih i socijalnih čimbenika. Roditelji i obitelj mogu biti ključ oporavka osobe i zato je besmisleno tražiti krivce kada se možemo usmjeriti u mogućnosti liječenja i oporavka što je svakako korisnije i oboljeloj osobi i roditeljima.

3. MIT - Oboljela osoba samo privlači pažnju

Vrlo raširen je mit da osoba oboljela od poremećaja hranjenja svojim ponašanjem samo želi privući pažnju. Poremećaji hranjenja vrlo su kompleksan poremećaj te osoba koja se s njim bori, često može patiti i od depresije, anksioznosti i drugih psihičkih poteškoća. Upravo zato važno je potražiti stručnu pomoć i ne odbaciti oboljelu osobu kao razmaženu, a simptome njezine bolesti kao odraz privlačenja pažnje.

4. MIT - Muškarci ne mogu oboljeti od poremećaja hranjenja

Poremećaji hranjenja i dalje su tabu tema o kojoj se ne govori, a o muškarcima oboljelima od poremećaja hranjenja govori se još manje. Važno je znati da se i mladići i djevojke mogu boriti s poremećajem hranjenja. Poremećaji hranjenja među mladićima sve su učestaliji te se i oni sve češće javljaju po pomoć. Zbog velike stigme i srama koji se vezuje uz poremećaje hranjenja među mladićima, oni se teško odlučuju potražiti pomoć stručnjaka što može produbiti poremećaj.

5. MIT - Osoba se nikada ne može do kraja oporaviti od poremećaja hranjenja

Iako je uvriježen mit da su poremećaji hranjenja neizlječivi, važno je naglasiti kako se osobe oboljele od poremećaja hranjenja mogu u potpunosti oporaviti te živjeti ispunjen i kvalitetan život. Osobe koje boluju od poremećaja hranjenja kao i roditelji oboljelih osoba često su zaokupirani trenutnim stanjem i teško mogu vidjeti svjetlo na kraju tunela oporavka, zato je važno naglasiti kako je put oporavka često dugotrajan i težak, ali je moguć i zato ne treba gubiti nadu da se osoba može izliječiti od poremećaja hranjenja.