Kada roditelj gleda svog mališana kako se trudi pridignuti u sjedeći položaj ili ustati na noge, ne bi mu smio previše pomagati. Naime, kod motoričkog razvoja djeteta veoma je važno znati da se odvija spontano, prema prirodnim zakonima kretanja. Svako dijete u stanju je motoričke radnje usvojiti potpuno samostalno, stoga ga nije potrebno učiti da sjedi, stoji, hvata i hoda. Razvoj djeteta odvija se prema određenom redoslijedu, u određenim periodima ili oko njih.

Ako poznajemo razvoj motorike djeteta, znamo kada se neka aktivnost u razvoju može očekivati. Ako dijete forsiramo da, primjerice, sjedi ili hoda, ometamo njegov razvoj. Najčešća pogreška nestrpljivih roditelja jest pasivno posjedanje djece. Ono, naime, može biti štetno za lumbalni dio kralježnice jer je dijete u tom položaju nestabilno, pa je sva njegova pažnja usmjerena na održavanje ravnoteže, što otežava koordinaciju. Također se kod svladavanja vještine hodanja ne preporučuje upotreba hodalica ili drugih pomagala koja djetetu nameću položaj i time uskraćuju neke druge razvojne funkcije. Motorički razvoj usko je povezan s mentalnim razvojem, pa se dijete razvija onoliko brzo koliko je znatiželjno. Neka su djeca življa, pa ponukana znatiželjnom prirodom puno ranije svladavaju motoričke radnje, dok su druga tromija, pa kod njih motorika nešto kasnije napreduje. No dok je sve u okvirima normalnog razvoja, nema mjesta brizi.

Tekst: Neža Šiptar

Foto: Profimedai