Iako se iz naše perspektive to čini čudnim jer je okolina puna svakakvih podražaja, iz bebine perspektive, ti podražaji nisu oni koji joj trebaju. Ono što joj treba je ono što joj je poznato i smirujuće. A nakon punih devet mjeseci u maminom trbuhu, jedino što joj pruža ugodu su uvjeti koje je imala u maternici.

Zamislite da ste u kadi punoj vode baš savršene temperature, pijuckate omiljeno piće i grickate nešto fino u polumraku dok slušate taktove omiljene glazbe. Baš tako bebe uživaju devet mjeseci. Slušaju šum srca, rad crijeva i kolanje krvi glasno poput kosilice za travu, spavaju u polumraku uz savršenu temperaturu uz stalno ljuljuškanje i dostupnu hranu. A onda vam odjednom netko upali svijetlo, ugasi glazbu, ispusti vodu, oduzme hranu i piće i ostavi vas golog. Upravo je tako bebama nakon poroda.

Naš svijet im je u početku iznimno neugodan. Slabo vide, jedva da nešto čuju, ne mogu kontrolirati svoje udove i nisu ih svjesne. Baš zato pokušaj da stavi palac u usta obično završava udarcima po licu i plačem. Pomoću povijanja, bok/trbuh pozicije, ljuljuškanja, bijelih šumova/zvukova maternice i sisanja bebi oponašamo uvjete koje je imala u maminom trbuhu i donosimo joj tako željeno smirenje. Ali ne dobivaju samo bebe nešto. I roditelji si na ovaj način osiguravaju dodatno slobodno vrijeme i čak 1 do 3 sata dodatnog sna.

Zanima li vas seminar na kojem možete naučiti kako smiriti bebu u nekoliko koraka, pročitajte više OVDJE

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica

Foto: Profimedia