Međutim, postoje načini kako poboljšati prehranu i zaustaviti te borbe. A da bi to bilo uspješno prije svega treba prestati nuditi slatkiše, grickalice, peciva i slično prije obroka. Nakon što je napunilo trbuščić omiljenim grickalicama, ono što dijete zaključuje je da pravi obroci nisu toliko bitni jer da jesu, roditelji mu ne bi dali da se prije toga najede.

Isto tako, recimo forsiranje da pojede još samo jedan zalogaj špinata zapravo kod djeteta izaziva još veću averziju. Ne smijemo zaboraviti i činjenicu da se djeca nikada ne prejedaju, što nažalost često nije slučaj kod odraslih. Ako dijete ne želi pojesti ono što mu je još ostalo na tanjuru, znaći da je sito. Forsirajući ga da sve pojede, pa makar i reklo da više ne može, samo mu se daje do znanja da ne može samoodrediti kada mu je dosta, već da to puno bolje zna netko drugi.

Također treba izbjegavati i prisiljavanje djeteta da nešto pojede. Ono počinje doživljavati jedenje kao borbu oko autoriteta u kojima ono često pobjedi jer roditelji popuste samo kako bi nešto pojelo. Pa na kraju imamo dijete koje jede samo salame i pommes frites.

Treba biti i oprezan s unosom tekućine za vrijeme jela. Ona zasiti dijete, pa ono ne može pojesti ono što mu je na tanjuru. Na taj način se djetetu daje kriva poruka da se može zasititi bilo čime.

Isto tako treba izbjegavati kuhanje onoga što želi kada je ručak već napravljen i poslužen. Na taj način dijete uviđa da ako je dovoljno uporno, dobit će ono što želi jesti. Upravo zbog toga se ubrzo svaki obrok pretvori u borbu.

Ono što pod svaku cijenu treba izbjegavati je udovoljavanje djetetovog zahtjeva za hranom (obično pecivima, sendvičima, kolačima, slatkišima) nakon što nije pojelo obrok. Upravo bake to često rade zbog straha da ne bi bilo gladno. Nažalost poruka iza toga je, da ne mora jesti ono što se skuha jer poslije uvijek ima, po njegovom mišljenju, nešto bolje.

Problem stvaraju i deserti. Osim što su puni šećera i vuku na još, problem je u tome što se jedu nakon obroka. Na taj način dijete dobiva poruku da kada je sito ne znači da mora prestati jesti, dapače, onda slijedi ono što najviše voli. Zbog toga će početi pokušavati na sve moguće načine izbjeći pravi obrok kako bi ostalo više mjesta za poslasticu.

Vrijeme za jelo, za dijete je također vrijeme za zabavu i igru. A da bi se izbjegla bojazan da će ostati gladno, dobro je u obroku ponuditi nešto za što se zna da će sigurno pojesti. Neka obroci budu maštoviti i u manjim količinama. Neka grašak budu nečije oči, špinat nečija kosa, a mrkva smiješni zubi. Malo po malo i uz podosta strpljenja i upornosti roditelja, prestat će borbe oko jela.

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica

Najsretnija beba Hrvatska

http://najsretnijabeba.webs.com

Foto: Profimedia