Senzorna integracija odnosi se na sposobnost osobe da regulira i obrađuje podražaje koje stalno prima iz okoline i vlastita tijela. Možda se čini kompliciranim, ali zapravo to samo znači da mozak obrađuje i procesira informacije koje prima putem osjetila. Osjetila daju informacije o fizičkom stanju tijela i okoline, a mozak locira, svrstava i integrira te osjete. Samo dobra integracija osjeta pomoći će mozgu da razvije funkcije koje su neophodne da bi dijete bilo uspješno u ponašanju, doživljavanju i učenju.
Djeca i odrasli prirodno reguliraju količinu osjetnih informacija koju njihov živčani sustav može obraditi. Svaka osoba ima svoju razinu osjetljivosti na stimulaciju, odnosno vlastiti doživljaj svijeta i svega što se događa u okolini. Neke su osobe vrlo osjetljive na zvukove, mirise, okuse, ono što vide ili dodir, dok su druge manje osjetljive, jednostavno ignorirajući ono što im je previše.
Tako i kad je riječ o bebama, neke bebe trebaju puno stimulacije kako biste zadobili njihovu pažnju, dok druge jednostavno ne mogu podnijeti preveliku stimulaciju. Stoga, neki će mališani biti oduševljeni igračkom koja svira i ima jaka svjetla, a drugi će se rasplakati i micati od iste igračke. Svaki bi roditelj trebao upoznati svoju bebu i regulirati količinu stimulacije koja joj je potrebna za razvoj.
Proces senzorne integracije središnji je dio djetetova rasta i razvoja u prvih nekoliko mjeseci života i jedan je od središnjih razvojnih izazova s kojima se suočava beba, ali i roditelji. Kada se rodi, novorođenče nema razvijen osjećaj za regulaciju percipiranja podražaja iz vanjskog svijeta i postupno uče kako se nositi sa svim stimulacijama oko sebe, stječući bolju sposobnost filtriranja stimulacije umjesto da budu njome preplavljene.
Primjerice, mnoga tek rođena djeca plaču kad ih presvlačite ili kupate, ali se nakon mjesec-dva opuste i počnu uživati u tim aktivnostima. Interakcije sa svijetom, poput kontakta s drugim ljudima, dodirivanja različitih materijala ili igračaka, mijenjanja položaja tijela, kušanja različitih okusa i slušanja različitih glasova i zvukova, pomažu u razvoju osjetilnih sustava.
U ovome procesu senzorne integracije roditelji imaju središnju ulogu, oni pomažu svojim bebama da nauče kako i koliko podražaja primiti te kako dostići pravu razinu stimulacije.
Kako bebe 'primaju' podražaje iz svoje okoline?
Tijekom prve godine života djeca otkrivaju vlastite, jedinstvene biološko-neurološke načine procesuiranja vanjskih podražaja. Kroz interakciju i igru, uloga je roditelja 'prevoditi svijet' svojoj bebi kako bi ga ona mogla razumjeti i ostvariti svoj potencijal, odnosno čitati bebine znakove i nuditi optimalnu razinu stimulacije potrebnu da ovlada raznim vještinama komunikacije sa svijetom.
Tekst: Sanja Matasić
Foto: Shutterstock
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano