Kada se razdvajaju, odnosno razvode ili rastaju, ljudi koje vole i kojima vjeruju, kada sele u novu kuću, stječu nove prijatelje i kreću u novu školu djeca mogu osjetiti emocionalno preopterećenje. Iako se, s jedne strane, moraju odviknuti na bol koju izaziva rastanak, jer jeto normalni i zdrav dio odrastanja, razvod roditelja djetetu je ipak preveliki stres. Osobito u predškolskoj dobi jer ga „požuruje“ i prisiljava da se suoči s rastancima s kojima se inače ne bi moralo suočiti dok ne bude puno starije, recimo u adolescentskoj dobi ili kasnije. I zbog toga mora prerano odrasti. Razvod je osobito stresan jer dijete može biti rastrgano između oba roditelja, osobito ako jedan drugome želi preoteti dijete. Sva djeca pokazuju kratkotrajni nemir nakon rastave roditelja no razvod, ističebritanska liječnica dr. Miriam Stoppard, gotovo uvijek više utječe na djecu koja su istog spola kao roditelj koji odlazi iz doma. Djevojčica još uvijek ima majku s kojom se može identificirati kada otac ode, no dječak bez oca možda nikada neće potpuno proći kroz proces identifikacije i može imati vrlo zbunjujuću predodžbu vlastite uloge te patiti zbog nedostatka samopouzdanja.
KAKO SE NOSE S RAZVODOM ILI RASTAVOM?
Prve dvije godine nakon razvoda djeca obično postaju neaktivna, prkosnija, depresivnija, ljuta ili agresivnija. Popuste u školi i mogu se često razbolijevati. To može trajati neko vrijeme, a jedna je studija pokazala da čak pet godina nakon razvoda roditelja otprilike trećina djece i dalje pokazuje znatne smetnje, koje uključuju i depresiju. Posljedice su, čini se, ozbiljnije za dječake, osobito kratkoročno. Dječaci redovito pokazuju više smetnji, negativnosti i devijantnog ponašanja, a imaju i više problema u školi od djevojčica iz iste obitelji.
KAKO IM POMOĆI?
Djeca su dugoročno manje uznemirena ako njihovi roditelji imaju malo otvorenih sukoba prije razvoda te ako uspiju ostati pristojni nakon razvoda. Roditelji moraju biti sposobni složiti se u odgoju djeteta i nakon razvoda. Dobro je da djeca redovito viđaju roditelja koji više ne živi s njima, a obično je to otac, jer tako održavaju odnos i s njim. Održavanje stabilnog stila života pomaže djeci da se prilagode razvodu roditelja. Ta stabilnost uključuje i emotivnu i i financijsku sigurnost i podršku roditelja. Uvelike pomaže i ostanak u istoj kući i istoj školi. Dakle, nastojte izbjeći prilagođavanja na previše promjena odjednom.