Iako nisu svi krpelji zaraženi, pa tako ni potencijalno opasni, postoje neke teške bolesti koje uzrokuju upravo ove životinjice. Ovo su dvije od njih:
KRPELJNI MENINGOENCEFALITIS ILI UPALA MOŽDANE OVOJNICE
To nije jedina, ali je najčešća bolest koja se dovodi u vezu s krpeljima.
Simptomi:
- snažna glavobolja
- klonulost
- povišena temperatura
- ukočenost vrata
Pojavljuju se obično sedam do 14 dana nakon kontakta sa zaraženim krpeljom. Osobe koje dođu u kontakt sa zaraženim krpeljom, nakon pojave prvih simptoma poput povišene temperature ili bolova u zglobovima, većinom se oporave nakon nekoliko dana. U 20 do 30 posto bolesnika razvije se i druga faza bolesti s težim simptomima, poput vrtoglavice, glavobolje i malaksalosti koje su posljedica infekcije središnjeg živčanog sustava ili meningitisa koji se može manifestirati kao teži ili lakši oblik.
Liječenje
U pravilu je najčešće bolničko. Kako biste rizik smanjili na najveću moguću mjeru, preporučuje se, uz cijepljenje protiv krpelja, uvijek dobro pregledati tijelo nakon povratka iz prirode, osobito pazuhe te područje iza koljena ili uha, jer su to mjesta na kojima je koža tanka i gdje se krpelji vole zavući. Naravno, ne znači da je svaki boravak u prirodi opasan. Naime, ako šećete gradskim parkovima, tamo nećete biti u opasnosti od zaraze, kao ni, primjerice, u Dalmaciji, gdje nema krpelja. Najveća opasnost zapravo vreba u šumovitim područjima sjeverno od Save.
LAJMSKA BOLEST ILI BORELIOZA
Druga, relativno česta bolest koju uzrokuje krpelj jest i koja ima slične simptome kao gore navedena, no za nju je karakterističan osip u obliku kruga koji raste u opsegu oko mjesta ugriza. Obavezno posjetite liječnika jer se u ovom slučaju odmah prepisuju antibiotici kako bi se izbjegle moguće komplikacije (artritis) koje se mogu javiti nakon više mjeseci.
Važno je krpelja što prije ukloniti – rizik od infekcije to je veći što se krpelj dulje nalazi na tijelu. Naime, osoba će se zaraziti ako zaraženi krpelj siše najmanje deset sati. To znači da imamo vremena za djelovanje prije nego što krpelj prenese zarazu. Krpelja treba izvaditi cijelog, zajedno s rilcem (hipostomom) kojim se drži za kožu. Na njega ne treba nanositi nikakva sredstva (premazivati uljem, petrolejom, lakom za nokte i sl.), jer uzrokuje grčenje krpelja te pojačano izlučivanje sline, što može dovesti i do ubacivanja veće količine virusa i bakterija u ljudski organizam ako je krpelj inficiran.
OVAKO IZVADITE KRPELJA NA PRAVI NAČIN:
• Uhvatite krpelja pincetom dezinficiranom alkoholom ili opaljenom plamenom, neposredno uz kožu.
• Laganim povlaćenjem u više smjerova polako ga izvucite iz kože.
• Ne povlačite naglo, ne stišćite i ne gnječite krpelja!
• Nakon odstranjivanja krpelja mjesto uboda (i ruke!) dobro operite vodom I sapunom te dezinficirajte.
• Ako u koži zaostane rilce, koje se prepoznaje kao tamna točkica, treba je odstraniti sterilnom iglom. Ako to ne uspije, nije potrebna kirurška intervencija jer se ništa neće dogoditi (ono će se resorbirati ili će ga koža sama odbaciti).
Cjepivo protiv krpelja također postoji. Iako još nije osobito popularno u nas, cjepivo je jedina sigurna zaštita od krpelja. Da bi osoba stekla doživotnu zaštitu, potrebno se cijepiti s tri doze. Osoba je već zaštićena nakon dvije doze cjepiva, a treću dozu potrebno je primiti u razmaku od jedne godine, s time da je docjepljivanje potrebno svakih tri do pet godina. Cjepivo protiv krpelja ne pokriva HZZO nego ga sami plaćamo.