Wonder Woman – uzorito nasilje za djevojčice

Ovih dana internet bruji o filmu Wonder Woman i koliki utjecaj ima na djecu, pogotovo djevojčice. Evo samo nekih dječjih reakcija:

- Jedna djevojčica nije htjela nikoga slušati ako joj se nisu obraćali s Wonder Woman

- Dječak koji je inače bio zaluđen Iron Manom tražio je od roditelja da mu kupe kutiju za ručak na kojoj je slika Wonder Woman.

Vjerujem da su vam slatke ove reakcije, te da je divno kako su se djeca, pogotovo djevojčice, poistovjetile i emotivno vezale za ovaj uzoriti lik. Wonder Woman je snalažljiva, hrabra, samopouzdana, neustrašiva ratnica, a opet pametna, brižna, suosjećajna i ženstvena. Odmaknula se od stereotipa i pokazala svima da žena ne mora biti samo dodatak za pokazivanje. Poruka je prekrasna za sve generacije i treba ju širiti. Nažalost, i u 21. stoljeću žene se još doživljavaju kao strojevi za rađanje kojima je mjesto u kući.

No, problem je u tome što su komentari došli iz jednog američkog VRTIĆA! Dakle, djeca od 3 do 6 godina gledaju film s prizorima u kojima se ljudi ubijaju otrovnim plinom, gdje vojnik vrši samoubojstvo tabletom cijanida, gdje se ljude ubija puškama, pištoljima, strijelama, mačevima... u jednom trenutku njemački časnik mrtvo hladno pištoljem upuca kolegu u glavu! Također, Wonder Woman cijelo vrijeme ubija bez ikakvog žaljenja. Pravi materijal za vrtićku djecu – u pauzi između Peppe Pig i Ledenog kraljevstva, zar ne?

Kakve uzore želite svojoj djeci?

Zaista nema potrebe da tako mala djeca gledaju filmove za odrasle kako bi upila važne poruke. Postoje filmovi koji su namijenjeni baš njima. Primjerice Pixarov novi animirani film Auti 3, koji također nudi komentar o ženama u društvu i nudi inspirativni glavni ženski lik u koji se djevojčice mogu ugledati. I to bez nepotrebnog nasilja koje kod djece stvara osjećaja straha, anksioznosti, uspostavlja obrazac nasilnog ponašanja, te gubitak sposobnosti raspoznavanja dobrog i lošeg.

Naime, mi odrasli možemo razumijeti razloge njezinog ekstremnog nasilja - djeca to još ne mogu. Mi možemo razlikovati dobro od lošeg - djeci je to problem. Mi znamo da je to samo film - djeci to baš nije sasvim jasno. Djeca žive u dva svijeta. Jedan je svijet odraslih, a drugi njihov svijet − svijet mašte. I dok im je prvi poprilično nejasan, čudan i pomalo dosadan sa svim silnim pravilima i zabranama, u dječjem svijetu sve je moguće. Pomoću mašte stvaraju nove svjetove, postaju super junaci i vrijede neka sasvim drukčija pravila.

Djeca se poistovjećuju s junacima i žele raditi isto što i oni, bez obzira na to koliko to bilo nasilno, opasno ili loše. Uostalom, u Wonder Woman posljedice nasilja nikada nisu toliko strašne (krv se gotovo uopće niti ne vidi) i zahvaljujući njemu junakinja postiže ono što želi. Ona je idol koji se idealizira i sve što čini jednostavno mora biti dobro. I zato treba paziti čemu djecu izlažemo i u kojoj dobi to činimo.

Čak i starija djeca imaju problema s razlučivanjem stvarnosti od fikcije. Tako su adolescenti Vadim Mieseges, Joshua Cooke, Lee Boyd Malvo i Matthew Lovett postali poznati javnosti zbog okrutnih ubojstava koja su počinili potaknuti filmom Matrix, koji im je ujedno poslužio i kao (polu)uspješna obrana na sudu. Svi oni su bili uvjereni da žive u kompjuterski generiranoj stvarnosti, da ih baš kao i glavnog lika Nea progone agenti Matrixa, koje moraju ubiti žele li preživjeti.

Doduše, to su ekstremni primjeri, no zato i postoji klasifikacija filmova koja upućuje roditelje na neprimjeren sadržaj, na koji mogu pripremiti djecu ako već inzistiraju da ga gledaju. Konkretno, Wonder Woman je u SAD-u klasificiran kao PG-13: primjeren za dob od 13 godina, dok mlađi moraju biti uz nadzor roditelja. Baš zbog toga je udruga Najsretnija beba Hrvatska pokrenula filmske osvrte Kids Friendly namijenjene roditeljima. Nije mi padalo na pamet da trebam raditi osvrte na ratne filmove poput Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda i sada Wonder Woman, no to je očigledno neophodno u nadi da će roditelji donijeti odluku za dobrobit psihičkog zdravlja svojeg djeteta.

Spuštanje dobne granice za dozvoljenu količinu nasilja

Međutim, javljaju se problemi. Sve više se spušta granica za dozvoljenu količinu nasilja i u navedenoj kategoriji - utrostručilo se u odnosu na filmove za odrasle. Razlog? Nasilje izaziva strah i kod djece aktivira snažnu emotivnu reakciju i navalu andrenalina. A to žele ponovo proživjeti na bilo koji način. Da li je to kroz stalno gledanje filma, igranje s figuricama junaka, video igrama... Ali sve to košta, a djeca ne zarađuju. Međutim, roditelji nesudjelovanje u dječjem životu nekad nastoje kompenzirati kupnjom onoga što djeca žele. Popularni filmovi danas više zarađuju na popratnim sadržajima nego na kino blagajnama.

Dodatni problem leži u činjenici da odrasla osoba godišnje vidi oko 10.000 nasilnih scena! Nakon toliko nasilja ona naprosto otupi, pa nije ni čudno da ubijanje u ovom ili bilo kojem drugom filmu ne predstavlja nešto što jedan petogodišnjak ili desetogodičnjak ne bi trebao vidjeti. Ali zato je brojne roditelje zgrozila scena gdje je glavni muški lik gol ili gdje se samo priča o tjelesnim užicima. Pa zar to nije apsurdno!? Zar je spolnost zaslužila zgražanje roditelja, a ubijanje ne?

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica programa Najsretnija beba Hrvatska™

Foto: Blitz Cinestar