Infektivna mononukleoza uglavnom je virusna zarazna bolest koju u devedeset posto slučajeva uzrokuje virus Epstein-Barr (EBV), a u deset posto slučajeva uzročnik može biti citomegalovirus (CMV) i parazit Toxoplasma gondii. Bolest je rasprostranjena u cijelom svijetu, a rezervoar je infekcije čovjek. Javlja se u svim dobnim skupinama, ali najčešće obolijevaju predškolska i školska djeca te adolescenti od 15 do 25 godina. Virus se prenosi kapljičnim putem. Zbog nestabilnosti virusa u vanjskoj sredini, najčešće je potreban izravan kontakt sa zaraženom osobom, odnosno sa slinom zaražene osobe, pa je bolest poznata i pod nazivom “bolest poljupca”. Također se može prenijeti kontaktom s rukama ili igračkama koje su natopljene inficiranom slinom. Iako su tijekom života mnogi ljudi izloženi virusu Epstein-Barr, malo njih razvije simptome infektivne mononukleoze. Čak 50 posto djece imalo je prvu infekciju EBV-om do svoje pete godine. Rani prijenos u djetinjstvu nastaje češće među nižim socioekonomskim skupinama i na prenapućenim mjestima.

ŠTO JE DIJETE MLAĐE, TO SU SIMPTOMI MANJE TIPIČNI

EBV ulazi u organizam preko sluznice nosa i ždrijela, gdje se razmnožava, ulazi u krvotok i nošen B-limfocitima dolazi u limfne čvorove, jetra i slezenu, čime dolazi do širenja infekcije i razvoja bolesti. Prvi simptomi bolesti javljaju se obično od četiri do šest tjedana nakon infekcije. U mlađe djece inkubacija može biti i kraća, no ponekad može trajati i do 50 dana.

Infektivna mononukleoza je sindrom, odnosno skup simptoma koji karakterizira povećanje limfnih čvorova u organizmu, najčešće na vratu, upala ždrijela, povišena tjelesna temperatura, povećanje jetara i slezene. Bolest često počinje umorom koji traje nekoliko dana, zatim se javlja vrućica preko 39 Celzijevih stupnjeva, otok limfnih čvorova vrata, jaka grlobolja koja ponekad nalikuje streptokoknoj angini te povećanje jetara i slezene. Ponekad su simptomi sasvim blagi i netipični, slični prehladi. Temperatura može biti samo lagano povišena, ali dugo traje i djeca su umorna. Što je dijete mlađe, simptomi su manje tipični. Visoka temperatura u prosjeku traje od sedam do deset dana, a s njenim padom normalizira se nalaz u ždrijelu i postupno se gube opći simptomi bolesti. Povećane limfne žlijezde, jetra i slezena smanjuju se polako te bolest prosječno traje oko šest tjedana. Za smanjenje limfnih čvorova najčešće je potrebno oko tri tjedna.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i pregleda bolesnika. Pri sumnji na infektivnu mononukleozu potrebno je učiniti neke laboratorijske testove. Tipične su promjene u krvnoj slici: izrazito povećanje broja limfocita i pojava takozvanih atipičnih limfocita. U više od 90 posto slučajeva povišene su vrijednosti jetrenih enzima, koje upućuju na prolazno oštećenje jetara. Postoji i brzi monotest koji pokazuje je li pacijent inficiran. Za postavljanje dijagnoze najpouzdaniji su serološki testovi na EBV.

infektivna-mononukleoza-dijagnoza-lijecenje
Sick little girl with mother in bed with hot drink at home, Image: 285003446, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy 

VAŽNO JE PRILAGODITI TJELESNU AKTIVNOST

Kod primarno zdravih osoba specifično antivirusno liječenje nije potrebno, pa se liječenje svodi na simptomatske mjere, odnosno olakšavanje simptoma. Potrebno je snižavati povišenu tjelesnu temperaturu, uzimati dovoljne količine tekućine i odmarati se.Prije se puno pozornosti poklanjalo dijetalnoj prehrani zbog oštećenja jetara, no vidjelo se da dijetalna prehrana nema učinka na trajanje simptoma.

Mirovanje je potrebno samo kod onih bolesnika koji imaju jako povećanu slezenu u akutnoj fazi bolesti jer svaka i najmanja trauma može dovesti do puknuća slezene. Ostali bolesnici tjelesnu aktivnost trebaju prilagoditi subjektivnom osjećaju. Ako se osjećaju umorno i slabo, trebaju se odmarati i ležati u krevetu. Oni koji se dobro osjećaju i nemaju povećanu slezenu, mogu ići u školu i raditi. Više od 90 posto slučajeva infektivne mononukleoze bezopasno je i prolazi bez komplikacija te se većina bolesnika već za tri-četiri tjedna može vratiti svakodnevnim aktivnostima. Mali postotak bolesnika razvija komplikacije, ali i one uglavnom prolaze bez trajnih posljedica. U akutnoj fazi bolesti može se javiti streptokokna upala ždrijela kao superinfekcija, virusna upala pluća i miokarditis (upala srčanog mišića). Vrlo rijetko nastaje ruptura (puknuće slezene), stanje koje zahtijeva hitan operativni zahvat. Hematološke su komplikacije autoimuna hemolitička anemija koja traje mjesec-dva, blaga trombocitopenija (smanjenje broja trombocita) i leukopenija (smanjenje broja leukocita). U izrazito rijetkim slučajevima mogu se razviti menigoencefalitis, Guillain-Barrov sindrom i psihoza.

Nakon akutne faze bolesti virus se izlučuje slinom oko 18 mjeseci, a 15-20 posto oboljelih ostaju doživotne kliconoše. Kod infektivne mononukleoze vrijedi da inficirana osoba ostaje inficirana za cijeli život. Virus se ne eliminira iz organizma, pa se ponekad u određenim stanjima može reaktivirati i dovesti do takozvanog sindroma kroničnog umora.

Tekst: Svjetlana Bela Klancir, dr. med., spec. pedijatrije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol

Foto: Profimedia