Majčinstvo nije samo sposobnost začeti, nositi dijete, roditi ga, dojiti i omogućiti mu potreban fizički razvoj. To je i želja da vaše dijete bude najsretnije i najuspješnije na svijetu, želja da ga zaobiđu sve nevolje, da se dobro snađe u svakoj situaciji i da može računati na vašu pomoć i ljubav. Tijekom prve trudnoće žene su, uglavnom, ispunjene strahovima i ne znaju što sve mogu očekivati kad se dijete rodi. Umjesto da se prepuste pozitivnim emocijama i sretnom iščekivanju i planiranju, opterećuju se sumnjom u svoje sposobnosti. No, uzrok strahovima djelomice su i hormonske promjene u organizmu. Takvi strahovi pogoduju koncentraciji pozornosti na buduće dijete i potrebi za učenjem o svemu što pomaže u pravilnom održavanju trudnoće, pripremi za porođaj, znanju o njezi i odgoju djeteta. Čini se da se priroda još jedanput pobrinula da se trudnica što bolje pripremi na majčinstvo i postane dobra majka. Što se tiče javljanja neposrednog majčinskog instinkta, taj se složeni mehanizam često ne pokreće tijekom trudnoće. Znajući to, poštedjet ćete se osjećaja u kojem mislite da majčinstvo iz nekoga razloga nije za vas. Odmahnite rukom na takve misli i ne trošite energiju na razmišljanje zašto je to tako i nastavite živjeti "punim plućima". Napokon, za sve postoji svoje vrijeme. Tijekom porođaja i u trenucima nakon njega u organizmu se naglo mijenja hormonska ravnoteža i način doživljavanja stvarnosti. Kad majka nakon porođaja primi dijete u naručje, stvaraju se prirodni procesi koji pridonose privrženosti između mame i novorođenčeta. Prema onome što uglavnom opisuju majke, odmah nakon porođaja u ženi se stvara spoznaja da je to njezino dijete i da joj je djetetov život važniji od svega drugog na svijetu. Naravno, mnoge žene to osjećaju i prije djetetova rođenja, no sada to više nije tako apstraktno, nego posve stvarno.

No, i odsutnost emocionalne reakcije nakon porođaja također nije teško objasniti. Svi smo različiti i ljudski organizam nije stvoren poput precizna švicarskog sata, nego je puno složeniji. I ako majka odmah ne osjeti sve te emocije, ne treba biti zabrinuta. Druženje s djetetom, dojenje, briga za njega, nošenje djeteta, sve će to pomoći da se probudi privrženost i majčinski instinkti. Moguća odgoda tih emocija može se dogoditi i zbog različitih životnih okolnosti u kojima se majka nalazi ili zbog tzv. baby bluesa ili poslijeporođajne depresije koja se može pojaviti tijekom sljedećih nekoliko mjeseci. No, ako je žena zadovoljna, ima potporu partnera i obitelji, normalne uvjete za život s djetetom, ništa neće ometati da se uskoro razvije privrženost prema djetetu.

Buđenje instinkta

Znanstvenici ističu nekoliko uzroka koji utječu na razvoj majčinskih instinkta:

1. Tijek porođaja

Žena bi se tijekom porođaja trebala osjećati snažno i sposobno odraditi porođaj na najbolji mogući način, a ne da se osjeća kao da svi drugi upravljaju njezinim tijelom. Prijateljsko i ugodno ozračje primalja i ostatka ekipe prema ženi prvi je korak da se ona tijekom porođaja, zaista, osjeća posebno. Ako i partner ima mogućnost biti u blizini (i ako je to želja obaju partnera), vjerojatnost da će porođaj proći još bolje i jednostavnije puno je veća. Razlika je i rađa li se dijete prirodnim putem ili carskim rezom, induciranim porođajem, korištenjem epiduralne anestezije i sl. Naime, svako miješanje u prirodan tijek porođaja mijenja hormonsku sliku u ženinu tijelu o kojoj ovisi stvaranje majčinskih instinkta. No, to, naravno, ne znači da se u ženama koje nisu rodile prirodnim putem ti osjećaji nikada neće probuditi ili da će biti slabiji. Samo je vjerojatnije da će trebati malo dulje da se potpuno razviju.

2. Prvo dojenje

Znanstvenici su otkrili povezanost između prvoga dojenja i pojave majčinskih instinkta. Kako bi se oni normalno razvili, iznimno je važno što prije staviti dijete na prsa od trenutka kada se rodi. Po mogućnosti u prva dva sata nakon porođaja. To je razdoblje u kojemu se najviše aktiviraju i mliječne žlijezde, što omogućuje uspješan početak dojenja. Dakle, idealno je da dijete nakon porođaja bude što više s mamom, da što prije počne dojenje. No, ako iz nekoga razloga majka ne može ili ne smije dojiti dijete, to ne znači da će se prema njemu ponašati nepažljivo. Samo što će emocionalnu povezanost razviti pomoću drugih "pokretača" majčinskog instinkta.

3. Stanje nakon porođaja

I majka i dijete su nakon porođaja pod svojevrsnim stresom zbog umora i novonastale situacije u kojoj se prvorotkinje tek trebaju snaći. Mora proći određeno vrijeme (za svakoga je drukčije) tijekom kojega će žena potpuno postati svjesna da je njezino dijete stvarno njezino. Ako se žena na to psihički dobro pripremala tijekom trudnoće, vjerojatno će tu spoznaju puno lakše prihvatiti i s više se užitka prepustiti trenucima zajedničkog druženja s djetetom.

Foto: Thinkstock