Ljeto je, temperature su porasle do nepodnošljivosti pa sad zamislite da baš te dane morate provesti u nekoj od hrvatskih bolnica sa svojim bolesnim djetetom. Doduše, tamo nikada nije dobro i to ne samo zbog činjenice da ste u bolnici jer se vašem djetetu nešto događa, već zbog uvjeta koji su i tužni i sramotni. Dvadesetprvo je stoljeće, godina 2021., a već desetljećima se ništa nije promijenilo. Čak i ako vam je dopušteno da budete uz svoje bolesno dijete koja vas tada treba više od ičega, zaboravite na ljudsko dostojanstvo ili... dignite svoj glas da bi se jednom, možda, dogodile promjene na bolje! "Nemojte šutjeti!", poručuje vam naša suradnica Tanja Hrvatin Šimičić, koja je prije nekoliko dana završila na Kantridi u Rijeci, sa svojim uskoro tromjesečnim sinčićem. 

Tanja je sa svojim pratiteljima na Instagramu, a potom i s nama, podijela svoje iskustvo, ali i iskustva nekih drugih mama koje su sa svojom djecom boravile u bolnicama diljem Hrvatske. I to isključivo zato da bi poslala poruku mamama da to što prolaze NIJE PRIHVATLJIVO i da samo zajedno možemo nešto promijeniti. Pritom je napomenula da ni u kojem trenutku nije niti pomislila da su za loše uvjete odgovorni liječnici i sestre, jer za njih ima samo riječi hvale, već sustav koji treba mijenjati. 

Naime, sobica u kojoj se ne može otvoriti prozor, fotelja koja se smije razvući tek iza 21 sat, nutritivno siromašni obroci, hladna voda za tuširanje... nipošto nisu nešto na što osoblje bolnica može utjecati. A upravo je spomenuti sobičak bilo mjesto u kojem su Tanja i maleni proveli prvi dan nakon što su stigli na odjel Hitne pomoći. Tamo su naime čekali nalaze testiranja na COVID.

"Prvu noć nisam uopće spavala, jer smo bili na Hitnoj pa čekali prijem pa nalaze... dakle možda sam na sat vremena sklopila oči i onda sam sutradan cijeli dan morala sjediti, jer se fotelja ne smije razvuči prije večeri. Držala sam svoju bebu na rukama i padala mi je glava od umora. To je toliko žalosno, da država ne može mamama osigurati krevet. Ma mora!", govori Tanja koja je kasnije, u drugoj sobi dobila dječji krevet i to samo zato što se fotelja tamo zaglavila i nije se mogla razvući. "To mi je bilo super, jer sam mogla prileći i preko dana te ga dojiti u ležećem položaju kada je bio razdražljiv. Evo maloprije su došli majstori i popravili fotelju i sad se samo bojim da će mi oduzeti taj krevet i da ću opet danju moći samo sjediti", priča Tanja koja je mnoge mame potaknula da s njom podijele i svoje priče iz bolnica. 

"Što se tiče uvjeta, isti su bili i prije dvije godine, fotelja se mogla rastegnuti tek u devet navečer i to je to, ja sam bila s malenim koji je operirao bruh, nije nikako mogao dojiti drugačije nego ležeći... bili smo dva dana u bolnici i samo mogu reći da je jako, jako loše organizirano", ispričala je jedna.

"Odrasla sam u Njemačkoj, imala sam osam godina kad sam bila u bolnici i mama koja je tada bila trudna, sa mnom je bila cijelo vrijeme. Imala je krevet pored moga, osoblje je bilo divno i u sjećanju mi je ostalo samo ono lijepo. I samo da napomenem, to je bilo prije 25 godina. Nadam se da će jednom i kod nas biti tako...", javila se druga mama. 

Neke su žene Tanji pisale i da su trudne cijeli dan sjedile na drvenim stolicama, a neke i spavale tako. To ju je posebno rastužilo, baš kao i priče mama koje su tek rodile i uz svoje bebe mogle biti samo u takvim, groznim uvjetima. I to bez obzira što je i njima potrebna briga i nježnost tijekom procesa oporavka od trudnoće i porođaja. 

Tanja je podijelila i kako izgledaju obroci koje dobiva, koji su u najmanju ruku neprimjereni za jednu dojilju. Uspjela se i našaliti na račun hladne vode u kojoj se morala otuširati, koja joj je, kako je rekla, po ovim vrućinama barem poslužila kao jedino osvježenje. A u želji da pohvali liječnike i sestre koji brinu o njezinu sinu, prisjetila se i jednog vrlo neugodnog iskustva. Naime, dok je rađala, babica je ženi u boksu do njezina rekla sljedeće: "A što ćemo mi s vama debelima?" To ju je toliko zgrozilo da će kad god joj se ukaže prilika pričati o tome u želji da potakne i ostale da se požale na osoblje koje se ne ponaša primjereno, ali i s druge strane pohvale one profesionalne i sjajne. "Loši uvjeti rada toj babici nisu i ne mogu biti izgovor za takvo ponašanje. I moj muž je liječnik i znam da uvjeti u kojima radi nimalo ne utječu na to da bude human i pristojan prema pacijentima2, kazala je.

Tekst: Josipa Scotti Čavlina
Foto: Shutterstock