razgovor-s-djecom-umjesto-zapovijedanja-knjiga-od-odgoja-do-odnosa

U obiteljima ne postoje jasno određene definirane hijerarhije, što znači da moramo biti u stanju razgovarati jedni s drugima, a mi to ne znamo jer takvo što nikada nismo ni naučili i jer su nam roditelji određivali što moramo raditi. Zapovijedali su umjesto da su razgovarali s nama. Zato mi se sviđa način na koji se u diplomatskoj obitelji koju sam spomenuo komuniciralo o osjećajima i razmišljanjima, pri čemu su se svi članovi onitelji mogli izraziti i ozbiljno shvatiti. Malo je nas s našim roditeljima doista vodilo pravi razgovor, i to takav koji bi roditelji započeli jer su imali potrebu za tim. Za djecu je iznimno važno imati roditelje koji se istinski zanimaju za njihov život i to tko su doista. Mnogi roditelji komuniciraju samo na način da postavljaju djetetu pitanja poput: "Kad si jučer došao kući?" i "Zašto tako kasno?" umjesto da ga pitaju: "Što je to što te pokreće?", "Što ima novog ovog trena u tvom životu?" S pitanjima koja predstavljaju kontrolu samo još više produbljuju jaz između sebe i svoje djece.

Roditelji se možda ponašaju tako jer se osjećaju odgovorno...

Da, samo ako misle da je njihova roditeljska odgovornost to kada im kći dolazi kući, onda se ne bi trebali čuditi ako se ona počne ponašati anarhistički ili samodestruktivno ili ako nastupi druga, ništa bolja varijanta: da im kći postane pretjerano poslušna odoba koja ne može preuzeti inicijativu, drugim riječima: da se njome može lako manipulirati. Preuzeti odgovornost za vlastiti život svatko od nas mora naučiti. I za to je potrebno vrijeme, mnogo vremena. Meni je trebalo 25 godina i mislim da još nisam gotov s tim.

To ne zvuči nimalo lako iako je filozofski rečeno nešto što se podrazumijeva...

Da, jer odgovorno živjeti predstavlja novi koncept - naše društvo zapravo ne želi da ljudi postanu odgovorni - ono teži za ljudima koji se lako prilagođavaju i koji su poslušni. Stoga je to za roditelje sasvim novi zadatak: ne mogu uvijek samo govoriti "da" ili "ne", moraju biti prisutni i predstavljati nekoga tko zna pronaći ravnotežu između "da" i "ne", moraju znati kada pružiti otpor, a kada popustiti. Radi se o novoj ulozi roditelja i upravo je ona ključna u pronalaženju načina kako pomoći drugome da i sam preuzme odgovornost za sebe.