Čak 29,5% učenika barem je jednom do 16. godine života razmišljalo o tome da se ozlijedi ili si naudi na neki drugi način, a 8,4% učenika barem jednom je pokušalo izvršiti samoubojstvo, kažu europska istraživanja. Prema podacima MUP za 2019. godinu, od 145 pokušaja samoubojstva djece i mladih do 25. godine života, njih 30 je preminulo. U posljednjih 5 godina, najveći porast samoubojstava djece zabilježen je 2017. godine u kategoriji do 14 godina, kada je porast iznosio čak 200%. Naime 2017. godine i u svijetu je zabilježen porast samoubojstava djece i mladih, a neki su taj fenomen povezali s izlaskom tada nove Netflixove serije "13 Reasons Why“ (13 razloga zašto), čija se radnja odvija upravo oko samoubojstva mlade djevojke. Na ove zastrašujuće podatke upozorila je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, povodom nedavnog Dana prevencije samoubojstava (10. rujna), napominjući kako je baš ova godina – s obzirom na velike rizike za mentalno zdravlje zbog zdravstvene krize – itekako izazovna.

Poteškoće na planu mentalnog zdravlja, psihološki stresori, pozitivan hereditet, prethodni pokušaji samoubojstva i specifične karakteristike ličnosti, neki su faktori koji su se pokazali jasno povezanima s povećanim rizikom za suicid kod mladih.

"Djeca i mladi koji imaju iskustvo kontinuirane izloženosti boli ili patnji (npr. vršnjačkom nasilju, zlostavljanju, nesuicidalnom samoozljeđivanju), teškim događajima (npr. svjedočenju nasilju ili nesuicidalnom samoozljeđivanju prijatelja ili obitelji) i nasilnoj smrti, pokazuju manje znakove straha od smrti što može predstavljati rizik za pokušaj samoubojstva“, kaže prof. Buljan Flander na stranicama Poliklinike, napominjući kako iskustva iz prijašnjih zdravstvenih kriza, poput SARS-a 2003., upozoravaju na mogući porast broja suicida.

"U kontekstu COVID-19 pandemije potrebno je staviti dodatan naglasak na usamljenost i društvenu izolaciju koje se također smatraju rizičnim faktorima za pokušaj suicida, naročito među populacijom adolescenata. Stručnjaci također napominju kako je kod mladih koji doživljavaju neki oblik diskriminacije pet puta veća vjerojatnost pokušaja samoubojstva. Diskriminacija je u konkretnom slučaju zdravstvene krize povezana sa stigmatizacijom oboljelih, najčešće radi nedovoljnog znanja ili netočnih informacija o samoj bolesti. Stope samoubojstava uslijed COVID-19 pandemije mogle bi potencijalno rasti ukoliko pandemija potraje duži vremenski period i ostavi dugotrajne posljedice na opću populaciju (npr. ekonomski problemi)“, upozorava ova stručnjakinja te navodi 14 simptoma koji mogu ukazivati na rizik od samoubojstva: nesanica ili hipersomnia; gubitak apetita, povlačenje od bliskih osoba, odbijanje kontakta s prijateljima, iskazivanje naročitog interesa za smrt, razgovor o smrti s prijateljima, prijetnja samoubojstvom, nagle promjene raspoloženja, nagle promjene u ponašanju, nisko samopoštovanje, neizvršavanje i odbijanje uobičajenih obveza, pretjerana razdražljivost i impulzivnost, konflikti s roditeljima i doživljavanje ili činjenje vršnjačkog nasilja.

Svjetska

zdravstvena organizacija upozorila je i na nekoliko zabluda, odnosno mitova

koji su povezani sa samoubojstvima, a prvi je da je većina samoubojstava

čin nepromišljenih odluka i da se dogode iznenadna. Istina je, međutim,

kako većini

pokušanih ili izvršenih samoubojstava prethode specifični indikatori i tzv.

znakovi upozorenja.

Također, mit

je i to da onikoji

pričaju o tome da će si oduzeti život ne misle to stvarno nego time privlače

pažnju. Osobe koje

pričaju o tome da će si oduzeti život često na taj način pokušavaju doći do

podrške i pomoći jer se osjećaju bespomoćno i misle da nemaju drugog rješenja.

Ostale mitove, kao i savjete što odrasle osobe mogu poduzeti ako posumnjaju na suicidalne misli kod djeteta, saznajte OVDJE.

Tekst: D. P.
Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
Fotografije: Profimedia