Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Intervju prim. dr. sc. Miro Šimun Alebić o neplodnosti: 'Što je put do sretnog kraja teži, priča je ljepša!'

U njegovu ordinaciju oko 70% pacijentica dolazi po svoje prvo dijete u dobi u kojoj su njihove majka već završila reprodukciju. I baš to prim. dr. sc. Miro Šimun Alebić, specijalist ginekologije i porodništva, subspecijalist ginekološke ...

 prim.doc.dr. Miro Alebić o problemu nepolodnosti među parovima

U posljednje vrijeme svjedoci smo porasta broja

parova koji se bore s neplodnošću. Po nekim statistikama između 10 i 15% parova

je neplodno. Vi ste osoba koja svakodnevno u praksi svjedoči toj statistici;

jesu li brojke doista takve?
Općenito, udio neplodnih parova u ukupnoj

populaciji se kreće između 10-15%. No, u ordinaciji se često susrećem s

pacijentima koji imaju osjećaj da je neplodnih parova sve više. Dio njihovog

osjećaja je, naravno, subjektivan, no, možda bi bilo i vrijeme da, znanstvenim

istraživanjem na relevantnom uzorku na našoj populaciji, potvrdimo ili

opovrgnemo taj osjećaj.

Neplodnost je najveći problem u razvijenim

zemljama, a razlog za to je, kako vi često naglašavate, odgođena dob

rađanja. Koja bi bila idealna dob za rađanje i što mislite o svojevrsnom trendu

prema kojem se dobna granica za rađanje prvog djeteta premjestila u 30-e?
Kad govorimo o negativnom utjecaju dobi na

reprodukcijsku sposobnost, dobro je naglasiti da se ona odnosi prvenstveno na žene,

jer je broj jajnih stanica na porodu najviši, pa se fiziološki smanjuje kako

napreduje kronološka dob. Napredak medicine i zdraviji način života doveli su do

produljenje života žena, no to, nažalost, nije praćeni i produljenjem njihovog

reprodukcijskog razdoblja ili barem ne u tolikoj mjeri koliko se prema kasnijoj

dobi pomiče dob u kojima žene, u razvijenim zemljama, rađaju svoje prvo dijete.

Možda će vam biti zanimljiv podatak da u moju ordinaciju oko 70% pacijentica po

svoje prvo dijete dolazi u dobi u kojoj je njihova majka već završila

reprodukciju. Svjestan sam društvenih prilika zbog kojih dolazi do odgađanja

ostvarenja želje za djetetom u tridesete pa i četrdesete no, dobro je govoriti

i o biološkom aspektu tako da žene kod odluke o razdoblju života u kojem će se

odlučiti za roditeljstvo uzmu u obzir i sociološki i biološki aspekt.

Osim odgađanja rađanja, koji su još najčešći uzroci neplodnosti i je li problem češći kod muškaraca ili žena?
Neplodnost je bolest koja pogađa oba partnera.

Iako se često uzroci neplodnosti dijele na muške i ženske, po mojem su

mišljenju, osim u krajnjim slučajevima, ti uzroci najčešće kombinirani. I u

komunikaciji s pacijentima izbjegavam na taj način dijeliti zajednički problem

jer mislim da to može samo pridonijeti, ionako velikom, psihološkom opterećenju

s kojim se susreću parovi kojima je ostvarenje roditeljstva otežano.

Koliko godišnje obavite zahvata medicinski potpomognute oplodnje i koliki je postotak uspješnosti?
U našoj ustanovi obavimo oko 250 ciklusa

godišnje, a uspješnost ovisi o kompleksnosti problema s kojim pacijenti dolaze

po pomoć. Ono što shvaćamo važnim je da pacijente informiramo o njihovim

individualnim izgledima, izložimo plan liječenja i, ukoliko svoje izglede

procjene dostatnim, zajedno krenemo prema cilju. Nakon toga svi damo sve od

sebe da cilja što ranije dođemo. Općenito, uspješnost ovisi o vrsti MPO postupka

i kreće se od 10-30% što je ograničeno fiziološkim reproduktivnim sposobnostima

ljudske vrste. Malo se zna da i kada je u oba partnera sve u redu, vjerojatnost

poroda djeteta ne prelazi 25%. Zato i ostavljamo vrijeme od godine dana da

bismo uopće postavili dijagnozu neplodnosti.

Proučavali ste

neplodnost i istraživali kod kojih su pacijentica s neplodnošću do sada poznati

markeri ovarijske rezerve nepouzdani, što je stručnjacima za reprodukciju

omogućio definiranje tih bolesnica te izbor najboljeg oblika liječenja. Za ovo

ste dobili i medicinskog Oscar. Možete li ukratko objasniti zašto je ovo važno

i koliko vam je pomoglo u praksi?

Istraživanja našeg malog tima, pa i ovo navedeno, su mali kamenčići u mozaiku

znanja o ljudskoj reprodukciji i čimbenicima koji utječu na procjenu izgleda za

uspjeh liječenja te individualnoj prilagodbi terapije. Sve što možemo o

pacijentima saznati prije nego što se odlučimo za konkretni pristup liječenju može

pomoći skraćivanju puta pacijentima do željenog cilja, a ovo je istraživanje na

tom tragu, no još imamo puno posla jer je reproudkcija nevjerojatno kompleksna

i, zato, zanimljiva.

Kada bi se parovi koji

pokušavaju dobiti dijete, a to im ne uspijeva, trebali zabrinuti i potražiti

liječničku pomoć?
Neplodnost se definira

kao izostanak trudnoće nakon godine dana nezaštićenog spolnog odnosa i to je

svakako trenutak kada bi se pacijenti trebali javiti za pomoć. No, pacijenticama

iza 35 godine života i onima koje su zabrinute da bi mogle imati problem bih

savjetovao da se jave i ranije. Liječnici će obaviti osnovne pretrage i, prema

rezultatima, odrediti plan liječenja ili se zadržati samo na savjetima.

Izvantjelesna oplodnja,

IVF, izvodi se kod parova kod kojih su iscrpljene sve mogućnosti, tj. kod onih

koji na drugi način vjerojatno nikada ne bi dobili dijete. Koliki je postotak

uspješnosti IVF-a u Hrvatskoj i možete li to usporediti sa svjetskim podacima?

Izvantjelesnu

oplodnju izvodimo kada procjenimo da su izgledi da se trudnoća postigne drugim

metodama mali ili kada su druge metode iscrpljene. Rezultati hrvatskih ustanova

su, po mom mišljenju, posve usporedivi s onima u svijetu i kreću se oko 30%.

Po pitanju IVF-a i

zakona o potpomognutoj oplodnji bilo je puno polemika u javnosti, primjerice

što se događa sa zamecima koji se ne vrate u tijelo, preispitivala se i dobna

granica… Na koliko postupaka žene u Hrvatskoj imaju pravo preko HZZO-a te koja

je uopće dobna granica?
Da, bilo je puno polemika,

neke su još žive, no ono što je, po mom mišljenju, važno je da je zakonski

okvir uglavnom usklađen s pravilima struke, što u jednom razdoblju nije bio

slučaj. HZZO preuzima troškove za MPO postupke u ustanovama koje s HZZO-om

imaju ugovor za pacijentice do 42 godine za 4 inseminacije i 6 IVF postupaka

(dva iz spontanog i četiri iz stimuliranog ciklusa).

Primjenjuje li se u

vašoj Poliklinici postupak zamrzavanja jajnih stanica? Možete li ukratko

objasniti kome se to preporučuje i kakva je procedura, tj. koliko se jajnih

stanica može zamrznuti i koliko se dugo čuvaju?
Postupak kriopohrane

jajnih stanica primjenjujemo kod pacijentica koje žele sačuvati jajne stanice

kako bi si povećale izglede za ostvarenje trudnoće kasnije u životu. Broj

jajnih stanica koje se mogu zamrznuti i duljina čuvanja nisu ogranični zakonom,

ali su ograničeni fiziologijom i prije tog postupka svakoj pacijentici treba

razjasniti što od tog postupka realno može očekivati s obzirom na činjenicu da

su, rekao bih, dosezi tog postupka jako marketinški napuhani.

Iako je donacija jajnih

stanica u Hrvatskoj dozvoljena, ona nije zaživjela, pa mnogi parovi odlaze na

liječenje u inozemstvo. Očekujete li neke pomake po tom pitanju? I zašto to u

Hrvatskoj ne funkcionira?
Hrvatska legislativa

dopušta donaciju jajnih stanica i sjemena u zakonom propisanim uvjetima prema

kojima je za donacijski program potrebna banka spolnih stanica što je, s više

gledišta, krupan zalogaj. Naravno, nadam se da će naši pacijenti koji trebaju

donacijski program u skoroj budućnosti moći to ostvariti unutar naših granica.

Kakva je budućnost liječenja neplodnosti? Koje nove metode privlače vašu pozornost?
Uh, nemate toliko

prostora za sve o čemu bih ovdje pričao pa ću probati maksimalno skratiti. Budućnost

su metode kojima bi se moglo utjecati na kvalitetu spolnih stanica, odabir

ciklusa s maksimalnim izgledima, napredak metoda za probir kvalitetnih

zametaka, metode kojima ćemo moći točnije procijeniti sposobnost sluznice

maternice za implantaciju, razvoj lijekova za određene bolesti povezane s

neplodnošću... Moja pozornost je raštrkana na sve novo što se događa, a moglo

bi pomoći mojim pacijentima.

Nakon prekida zbog pandemije koronavirusa, nastavlja se provođenja postupaka potpomognute oplodnje. Koliko je postupaka (pregleda) uopće moguće izvesti u novim uvjetima i što mislite o novim preporukama?
Da, Hrvatsko društvo za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju je izradilo preporuke za izvođenje MPO postupaka u uvjetima COVID19 pandemije gdje su detaljno opisani uvjeti u kojima ćemo obavljati postupke, način ponašanja u ovim epidemiološkim uvjetima i mjere zaštite pacijenata i djelatnika. Po mom mišljenju, preporuke su optimalne za novonastale okolnosti,  kao i sve dosadašnje reakcije SCZ –e, uostalom. Postupno ćemo se na njih potpuno prilagoditi u suradnji s našim pacijentima tako da u provođenju MPO metoda u RH ne očekujem znatnije probleme.

Možete li se prisjetiti neke lijepe priče koja vam se posebno urezala u pamćenje.
Ne želeći posebno isticati jednu lijepu priču, reći ću vam ovako... Što je put do sretnog kraja teži, priča je ljepša. Mnoge naše pacijentice će se u toj priči prepoznati.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografija: Poliklinika Podobnik (medicinsi Oskar)

Najnovije

Najpopularnije