Dijete se neobično ponaša? Znakovi koji ukazuju da je pod stresom. Neki će vas iznenaditi...

Stres je naš unutarnji,

individualni odgovor na situaciju koja nam je teško savladiva te koja zahtjeva

1. Fiziološka
2. Emocionalna
3. Bihevioralna (ponašajna)
4. Misaona

Dugotrajno izlaganje stresnim situacijama na tjelesnom planu može dovesti do glavobolja, osjećaja slabosti, bolova u mišićima, gastritisa… Možemo se osjećati anksiozno, depresivno, nemirno ili iznimno razdražljivo. U tom periodu možemo imati slabiju koncentraciju i logičko razmišljanje, pokazivati pesimizam i manjak samopouzdanje. Na planu ponašanja često se uočava nesanica, gubitak apetita ili pojačan apetit, gubitak interesa za stvari koje su nas inače veselile, pojačana ili bitno smanjena aktivnost.

Možemo primijetiti da su neka djeca pojačano povučena, mirna, poslušna, igraju se sami i ništa ne traže (čini se kao da ne doživljavaju promjene oko sebe). Drugi tip djece će biti izraženije fizički aktivan ili razdražljiv, nervozan, svadljiv ili plačljiv. Neka djeca mogu biti izrazito aktivna, glasno se smijati, "divljati“ po stanu. Važno je imate na umu da sva djeca, bez obzira na način kako se ponašaju, traže vrijeme za njih, podršku, razumijevanje, ljubav i pažnju!

Kako je to kod darovite djece?

OSJETILA
Istraživanja stručnjaka ukazuju na to da su mnoga darovita djeca izrazito senzibilna na razini intelekta, emocija, osjetila, mašte i psihomotorike. Oni puno intenzivnije doživljavaju svoju cjelokupnu okolinu, ideje, događaje i očekivanja. To znači da će takva djeca biti i vrlo osjetljiva na zvukove, vibracije, pokrete. Na njih će doživljaj potresa još intenzivnije djelovati nego na prosječnu djecu. Mogu doživljavati i vrlo niske intenzitete potresa, tvrditi da opet osjećaju potres, što ih dovodi u trajno stanje uzbuđenosti i straha. Mogu reagirati na auto koji je prošao pokraj kuće, na zveckanje posuđa, zatvaranje ormara, te stalno tražiti vašu blizinu i držati vam se za odjeću. Takve reakcije kod ovog tipa djece mogu trajati duže nego kod prosječnog djeteta. U stanju stresa njihova tjelesna osjetljivost općenito može biti još naglašenija pa mogu pokazivati izrazitije reakcije na bilo koje podražaje (taktilne, zvukovne, vidne…). Izrazito je važno da im vjerujemo i pokažemo razumijevanje za njihove doživljaje! Poželjna reakcija bi bila: „Razumijem da ti je sad ova majica neugodna, pronađi ti onu koja ti odgovara“ ili „U redu, stišat ćemo malo televizor ako ti je pre glasan!“

OSJEĆAJI
Nadalje, zbog svoje visoke emotivnosti, neka darovita djeca će proživljavati dublje i intenzivnije emocije: preplavljujući strah, dugotrajniju anksioznost, ljutnju… Kasnije ćemo vam ponuditi neke vježbe opuštanja koje mogu pomoći u tim trenucima. No, ono što je kod većine djece najdjelotvornije jest zagrljaj bliske osobe. U ovakva vremena može vam se dogoditi da vas i veće dijete ponovo počne češće tražiti zagrljaj ili da spava s vama u krevetu ili u sobi. Takve molbe nikako ne treba ignorirati. Ako je potrebno premjestiti njihov krevet u spavaću sobu roditelja ili im dati prostor u zajedničkom krevetu, to svakako treba učiniti. Ukoliko imaju potrebu za plačem, podržite ih u tome bez obzira koliko veliki bili! Na taj će način izbaciti napetost koja im se nakuplja. Humor je također odličan način suočavanja sa neugodnim emocijama. Darovita djeca obično imaju odličan smisao za humor. Usmjerite ih da smisle ili pronađu humoristične elemente u ovoj stresnoj situaciji. Pronađite im viceve, šale, komedije koje će ih opustiti i nasmijati.

MIŠLJENJE
Darovita djeca često ne razmišljaju samo kratkoročno i jednosmjerno, već situaciju sagledavaju dublje i šire čak i od nekih odraslih ljudi. U ovim trenucima oni se mogu brinuti koliko dugo će trajati ova situacija, što će biti sa njihovim roditeljima (ako moraju na posao, a osobito ako su liječnici, policija, vojska i sl.). Mogu čak promišljati o tome hoće li roditelji koji ne rade imati plaću, kako će živjeti, gdje će živjeti, da li će imati novaca za hranu i sve ono što im je važno. Bave se mislima kada će se izumiti cjepivo ili lijek protiv ovog virusa i kako „natjerati“ ljude da slušaju upute i preporuke.

Posebno može biti teško darovitoj djeci - maturantima i djeci u osmom razredu, koje očekuju velike promjene, imaju visok stupanj očekivanja od sebe, mogu biti perfekcionisti, a nemaju stvari pod kontrolom i ne znaju hoće li u ovim neizvjesnim trenucima realizirati svoja očekivanja. S njima je potrebno razgovarati o njihovim očekivanjima, osloboditi ih od vlastitih očekivanja, pomoći im da se organiziraju i da racionalno utroše vrijeme za učenje.

Dio darovite djece razmišlja globalno, suosjećaju sa ljudima iz drugih zemalja, sa umrlima, starima, djecom, bolesnima. Mogu biti izrazito potreseni sa snimkama, izjavama i napisima u medijima! Ako se pogledaju portali, programi, novine – sve je puno intenzivnih, katastrofičnih izvještaja koji će ovu populaciju djece osobito uznemiriti. Ona se mogu osjećati krivi što ne mogu pomoći ili ljuti na one ljude koji npr. krše izolaciju. Zbog visokog osjećaja za pravednost i solidarnost, mogu odbijati jesti, raditi njima drage stvari kako bi se solidarizirali s ljudima koji pate. Pomoći ćete im ako se dogovorite što bi oni mogli učiniti, odvojiti ili pokloniti da se pomogne onima kojima je pomoć potrebna. Na taj način će se osjećati korisno!

Nadalje, darovitoj djeci su potrebne jasne, točne i provjerene informacije! Nikako ih ne treba izložiti potresnim snimkama!!! No, važno je odgovoriti na sva njihova pitanja. Darovito se dijete neće zadovoljiti jednostavnim odgovorom: "To će proći! Bit će sve u redu!“. Ono treba konkretan odgovor. Nemojte skrivati svoje osjećaje i brige. Naravno da nećete opteretiti dijete sa svojim bojaznima ili pesimističnim predviđanjima, no dobro je iskreno reći što vas brine i pokazati da razmišljate o nekim rješenjima. Na taj će način dijete vidjeti da je u redu pričati o svojim brigama, da i odrasli smiju biti zabrinuti. Nadalje, čut će direktno (verbalno) ono što ionako osjećaju iz vašeg ponašanja. Tako će dobiti potvrdu da su pravilno osjetili da su roditelji zabrinuti, uplašeni i sl. Osim toga, moći će shvatiti da neka „čudna“, neuobičajena ponašanja roditelja nisu zato što ih roditelji ne vole ili se ljute na njih, nego su rezultat roditeljske brige. Sasvim je u redu reći djetetu: „Oprosti što sam sad vikala na tebe, nisi ti kriv, samo sam malo nervozna jer ne znam kada ću opet početi raditi/ne znam kako će biti baka i djed…“

Potrudite se pronaći jasne informacije o krizi u kojoj se nalazimo, a ne ih pustiti da sami nalaze lažne vijesti na neprovjerenim portalima. Ako se radi o predškolskoj djeci, može se reći: "U svijetu se pojavila jedna nova bolest o kojoj ljudi još ne znaju puno i nisu još stigli smisliti lijek. Ona se može prenijeti od čovjeka do čovjeka putem rukovanja, kihanja, ljubljenja i zato je jako važno da se sada ne družimo s puno ljudi kako se ta bolest ne bi brzo širila. Ako je istovremeno puno ljudi bolesno, onda je teže liječnicima da im svima pomognu. Ako se budemo držali pravila, neće se puno ljudi razboljeti i liječnici će onima koji jesu bolesni, moći pomoći.“

Djeci nižih razreda osnovne škole može se izvući najvažnije informacije sa službenih portala, pokazati kako izgleda virus i što stručnjaci preporučuju da je potrebno činiti kako bi se izbjegla zaraza. Općeniti savjet je dati djeci kraću verziju informacije i onda čekati njihova pitanja. Ovisno o pitanjima, sadržaj treba proširivati.

MAŠTA
Zna se da su darovita djeca vrlo maštovita. Upravo zbog ove osobine, mogu biti opterećena svojim zamišljanjima mogućih scenarija u budućnosti ili situacija koje su prisutne u drugim dijelovima svijeta. U ovakvim okolnostima bolje im je maštu zaokupiti nekim drugim sadržajima koji će im dati mogućnost za budu kreativni, ali će ih odmaknuti od „crnih misli i scenarija“. Sastavljanje priča o ovome što im se događa, crtanje stripova ili crteža, smišljanje izuma za borbu protiv ove bolesti, smišljanje junaka koji će pobijediti „Coronu“ ili potres, vođenje dnevnika o svom životu (možda neki bude u budućnosti bestseler!), može biti dobro rješenje.

KAKO POMOĆI?
Kada stavimo u jednu dječju glavicu visok stupanj maštovitosti, složene misaone procese, sagledavanje detalja, alternativa i mogućnosti te veliku emotivnost i osjetljivost – prirodno je da se kod takve djece pojavi preplavljenost. Njihov mozak je preopterećen vihorom misli, emocija i osjeta i može se dogoditi da ih potpuno zbuni taj doživljaj u glavi. Nemaju jasnoću, strukturu i razumijevanje na koje su navikli, nego kaos doživljaja i misli. Mogu čak i verbalizirati: "Ne znam što se sa mnom događa, što mi je u glavi!“ Može čak doći i do napada panike. Ne trebate se uplašiti tih riječi, to je sve prirodno. Može se reći: "Normalno je da si zbunjen, da ne znaš što da misliš i što ti se događa.“ Provedite ga kroz jednu od vježbi opuštanja koje ćemo navesti na kraju teksta. Nakon toga možete ga potaknuti da zapiše pitanja i misli koje mu se javljaju pa možete o tome popričati zajedno.

U svim situacijama stresa jako je važno kako doživljavamo situaciju oko nas te koliki je naš osjećaj kontrole nad situacijom. Ako si uspijemo objasniti situaciju kao manje strašnom, bit će nam i manje stresna. Nadalje, ako imamo nekakav osjećaj kontrole nad onim što nam se događa, doživljaj stresa će biti manji. Djeci treba objasniti kako će izgledati njihov dan od jutra do navečer. Dobro je dati strukturu i rituale jer onda dijete ima osjećaj kontrole nad onim što će se dogoditi slijedeće. Za manju djecu može se nacrtati slijed dana, kako bi im bilo lakše pratiti.

Naravno da svi mi roditelji ne možemo cijeli dan posvetiti samo djeci. Ako radimo od kuće, tu su radne obaveze, a onda nas još čekaju kućne obaveze. Preporučam da svakako djecu uključite u kućne poslove. Zajedno kuhajte, režite namirnice, spremajte i sl. U tim trenucima imat ćete vremena popričati sa djecom o svemu što ih muči i doživjet ćete divan osjećaj zajedništva!

I na kraju, nemojmo zaboraviti da darovitoj djeci nedostaje intelektualnog izazova. Ovaj zatvoren način života, gdje nemaju dovoljno zanimljivih zadataka, nemaju se sa kime razgovarati, debatirati, pričati o onom što ih zanima, natjecati se, čini ih napetim i nezadovoljnim. Evo nekoliko korisnih linkova koji mogu zaokupiti njihove znatiželjne glavice. Kliknite na stranicu Khan Academy i The Beast Academy.

Kratka vježba opuštanja:
Udobno se smjesti. Najbolje je da legneš na leđa. Kada ti više ništa ne smeta, jednostavno zatvori oči i na nekoliko trenutaka položi ruku na trbuh…Možeš li osjetiti svoj dah… Uvijek kada pravilno udahneš, tvoj se trbuh malo uzdigne… Kada izdahneš, trbuh se opušta… Tvoj dah ulazi i izlazi sasvim mirno i ujednačeno, ulazi i izlazi… Sada pažnju, usmjeri na vršak svog nosa…Primjećuješ li kako se sasvim nježno šire i skupljaju kada udišeš i izdišeš…Jednostavno osjeti zrak koji struji kroz tvoj nos…Zrak struji dalje kroz ždrijelo i grlo… Sve dok na kraju ne dođe do tvojih pluća… Kada je zrak iskorišten, izdahneš ga kako bi mogao udahnuti svjež zrak…Slobodno pritom pokušaj osjetiti kako se tvoj trbuh sasvim ujednačeno diže i spušta…Tvoj je dah sasvim miran i ujednačen…Pritom si potpuno miran i opušten…Tako…Sada se polako vrati natrag u prostoriju i otvori oči…“(Seyffert, 2008)

Tekst: Ksenija R. Benaković, prof.psihologije, ECHA specialist in gifted education, Udruga Vjetar u leđa
Fotografije: Profimedia