Bilo je to bolno vrijeme, jer je moja kćer imala samo pet godina i nije shvaćala zašto smo ostali sami i gdje je njena majka. Bili smo zajedno po cijele dane.
Nakon niza pokušaja da popravim odnose s mamom, postalo je jasno da ću se morati pripremiti za novu ulogu. Sjećam se kada sam odlučio pripremiti nam nešto za jelo i tako započeti svoju drugu ulogu.
Taj prvi ručak pamtimo jer smo se cijeli dan smijali mom zagorenom mesu od gulaša, samo zato što nisam imao pojma kako se pravilno 'dinsta'. Ipak, inat je jedna od mojih 'gorih" osobina, pa je uspjelo. U sljedećih nekoliko godina naučio sam pripremati više od 10 jela. Neki moji prijatelji se kunu da nisu jeli ukusnije. :) Usput sam naučio peglati, raditi biskvit tortu i voziti role. I tako smo moja kći i ja rasli... Ona svoj 'prvi put', a ja kao 'ponavljač'.
Bili smo prijatelji i svuda sam je vodio sa sobom. Često je pravila društvo tajnicama direktora tvrtki s kojima sam se sastajao. Upoznala je mnoge glazbenike s naše pop i rock scene kojima sam organizirao koncerte.
Svi prijatelji često su nas 'posjećivali' u kući. Tada sam se osjećao kao onaj tata s reklame za, valjda, aspirin.
Strahova je, naravno, bilo. Na primjer, kada je bila u prvom razredu.
Danima sam je pripremao i učio da pravilno prelazi ulicu, da ne trči preko pješačkog prijelaza iako je zeleno svjetlo bilo upaljeno... A onda sam danima svaki dan išao iza nje u školu da se uvjerim da je sve naučila i sigurno prešao ulicu.
Moja kći me uvijek pokušavala usrećiti.
Znala je uštedjeti i kupiti mi poklon za rođendan...uglavnom su to bile olovke i bilježnice (da budem uspješan na poslu), privjesci za ključeve i slično. Još ih sve čuvam u jednoj kutiji koju zovem 'za pamćenje'.
S 12 godina počela su pitanja o dječacima. Sjećam se da me jednom, na povratku iz škole, pitala: 'Tata, bi li se naljutio da ti kažem da mi se sviđa dječak?' Hahahaha i danas se smijemo tom danu kad se sjetim koliko je bila oprezna kad mi je postavila to pitanje. Odgovorio sam joj 'da bi me iznenadilo da joj se sviđa prijateljica, a da joj se sviđa dečko je sasvim ok'.
Sve smo zajedno prošli. Upisala je gimnaziju pa smo se zbog toga preselili u Novi Sad. Danas je ona 23-godišnja djevojka, samostalna, hrabra i odlučna. Studira jezike, sprema se za odlazak s Balkana, što mi je najteže u cijeloj našoj povijesti, ali ... što se tu može. Ah, da... majku nije vidjela skoro 16 godina jer je njezina majka napustila Srbiju ubrzo nakon našeg razvoda. Nedavno se vratila ... sama. Koliko ja znam, uspostavili su kontakt i vidjele se. Ne znam kako se to razvija, ali ne bavim se previše time. Oboje su odrasle osobe :). Ja se nisam ženio. Iskreno, u početku sam bio jako ljut na ženski rod, a kasnije nisam imao dovoljno vremena da se nekome adekvatno posvetim.
Morao sam raditi sve više i više kako bih održao razinu kvalitete naših života. No, nije mi žao... Bitno je da sam uspio ispratiti svoju kćer na putu od djeteta do odrasle osobe.
To je kratka verzija mog života s kćeri. Nadam se da nisam nikoga razljutio svojom pričom. Dodao bih da poznajem još nekoliko muškaraca koji također sami odrastaju svoju djecu. Neki od njih imaju više od jednog djeteta. Da ne povjerujete...
Svim vašim čitateljima želim ugodan dan uz ovo 'lako štivo' :).
Goran M. Jovanović, Novi Sad