Beba vođa dohrane - Pomognite svome djetetu da se zdravo hrani

Budući da se dijete u prosjeku hrani pet puta dnevno, dobar dio dana provede spontano razvijajući finu motoriku tako stimulirajući razvoj neuronskih veza (sinapsi) dijelom odgovornih za intelektualne kapacitete djeteta. Zatim razvija koordinaciju oko – ruka, a zahvaljujući ranim pokretima kroz žvakanje jača mišiće artikulacijskog aparata (jezika, obraza i usana) i tako izgrađuje dobar temelj za zdrav jezično-govorni razvoj. Ovakvim načinom prehrane dijete stimulira sva osjetila, a znamo da su osjetilni podražaji temelj intelektualnog razvoja.

Kao sisavci predodređeni smo da se samostalno hranimo. Može se dakle zaključiti da je BVD potpuno prirodan razvojno-poticajni proces kroz koji čovjek treba proći.

Razgovor s autoricom knjige

Gill Rapley opovrgava mit o tome da je djecu potrebno dohranjivati kašicama te navodi zašto je uvođenje krute hrane i dopuštanje djetetu da njome eksperimentira najzdraviji mogući put djetetova razvoja.

Rapley je godinama proučavala prehrambene navike i razvoj djece. Više od dvadeset godina radila je kao zdravstveni savjetnik, a bila je i primalja te dobrovoljna savjetnica za dojenje. Živi u Kentu sa suprugom i ima troje odrasle djece koja su joj nekoć pokazivala kako im nije potrebna nikakva pomoć u prelasku na čvrstu hranu.

"Sve što djeca mogu naučiti igrajući se najboljom (i najskupljom) edukativnom igračkom također mogu naučiti samostalnim hranjenjem", smatra autorica knjige koja je razvila teoriju samostalnog odvikavanja djece od dojenja proučavajući njihovu razvojnu spremnost.

Ovdje govori o prednostima te metode i brojnim uvidima koje je stekla tijekom godina rada s obiteljima.

Kako ste razvili teoriju samostalnog odvikavanja djeteta od dojenja?

Metoda BVD podržava dojenje umjesto tradicionalnog hranjenja žlicom, jer u toj metodi ne pokušavamo zamijeniti uzimanje mlijeka (majčina ili adaptiranog) prelaskom na krutu hranu prije nego što dijete to poželi. Naziv baby-led weaning postao je poznat diljem svijeta i često izaziva zabune u prijevodu, stoga se radije koristim izrazom 'uvođenje krute hrane'.

Teoriju o spontanom prelasku na krutu hranu, kada sama beba određuje trenutak prelaska, razvijala sam dugi niz godina. Iskustvo i spoznaje koje sam stekla kao zdravstvena radnica naučili su me da bebe s navršenih otprilike šest mjeseci postaju sposobne za samostalno žvakanje hrane, za podizanje hrane prstićima i prinošenje hrane ustima (I ne samo hrane već uglavnom svega što im se nađe na putu!). Dok sam radila kao zdravstvena djelatnica, u razdoblju od 1980. do 1990., preporuke zdravstvenih organizacija bile su da se dohrana čvrstom hranom uvodi od četvrtog mjeseca djetetova života pa su hranjenje na žlicu i usitnjavanje hrane u kašu bili nužnost prvih nekoliko mjeseci uvođenja dohrane. Kada su se preporuke svjetskih zdravstvenih organizacija 2002. godine promijenile, kad je propisano da s takvom dohranom ne treba započinjati prije šestog mjeseca, počela sam propitivati jesu li žlice i kašice zbilja potrebne.

Istraživanje koje sam provela za svoj magistarski rad pokazala su da su bebe već od šestog mjeseca života sposobne same prinositi i žvakati komade hrane, ako im se za to pruži prilika. Trenutačno pišem doktorat u kojem nastojim dokazati tezu o štetnosti hranjenja na žlicu i usitnjavanja hrane u kašice, jer tako remetimo dječje prirodne nagone, što dovodi do čestih poremećaja u prehrani.

Kada ste posumnjali u to da se djeca opiru tome što im se čini, a ne samoj hrani?

Dok sam tijekom godina obilazila brojne obitelji kao zdravstvena djelatnica, sretala sam roditelje čija su djeca u dobi od otprilike osam mjeseci uporno odbijala svu hranu koja im se nudila žlicom. S druge strane, istu bi hranu rado prihvaćala ako im se ponudila u obliku komadića koje sami trebaju podići. Tako sam došla do zaključka da nije problem u hrani nego u procesu hranjenja i načinu dohrane. Kad su roditelji dopuštali bebama da same biraju i da se same hrane, uvijek bi razdragano pojele veliku i raznoliku količinu hrane. Stoga sam počela ohrabrivati roditelje da daju djeci veću slobodu pri hranjenju, umjesto da svi čekaju da nastane problem.

Prelazak na čvrstu hranu stoljećima je bio jednostavna i 'prirodna' stvar. Kako je došlo do toliko poteškoća u vezi s dohranom u suvremenom dobu i zašto je na zapadu postalo uvriježeno mišljenje da je hranjenje na žlicu uobičajen način dohrane?

Ne znam pravi odgovor na to pitanje, ali pretpostavljam da postoje tri glavna razloga za nastanak današnje situacije.

Prvi je nepotrebna „medikalizacija“ poroda i brige za bebe u prvim satima i mjesecima, razvijena tijekom nekoliko zadnjih stoljeća. Liječnici određuju kako bi se bebe trebale roditi, hraniti i odgajati.

Zatim, tu je i 'uspon' industrije adaptirane prehrane, koji se ubrzo pretvorio u unosnu proizvodnju 'gotove' hrane za bebe.

Na kraju, i nedostatak istraživanja koja ukazuju na to da je prerano započinjanje s uvođenjem krute hrane štetno za djecu. Ta su se istraživanja pojavila tek nedavno.

Svi ti aspekti pridonijeli su manjku znanja i vjere u čin dojenja te uvjerenju da majčino mlijeko treba zamijeniti dodacima što je brže moguće.

"Vjerujte svojem djetetu. Pustite da vas vode djetetovi nagoni, imajte povjerenja u sposobnosti djece i poštujte njihove apetite."

Koje su prednosti metode 'beba vođa dohrane' (Baby led-Weaning)?

Ukratko, metoda BVD čini prve obroke zadovoljstvom i za bebe i za roditelje. Dopuštanje bebama da same biraju što će i u kojim količinama jesti, znači da zbog hrane više ne vode bitke. Obroci su jednostavniji za pripremu, jer svi dijele istu hranu (uz uvjet da je hrana sigurna za bebe i da ne sadrži velike količine šećera ili soli). Roditelji mogu jesti uz bebe umjesto da se njihovi obroci hlade dok nastoje bebu nahraniti 'na žlicu'. Nuđenje hrane u obliku izvornih, odvojenih dijelova (a ne kao samljevene kašice), olakšava roditeljima i bebama da saznaju koju hranu dijete voli, a koju odbija.

Zajednički obroci ujedno pružaju bebi mogućnost da imitacijom nauči kako se ponašati za stolom te također pomaže bržem razvoju verbalnih vještina. Opipavanje hrane prstima razvija finu motoriku i pomaže bebama da se upoznaju s različitim teksturama i oblicima. S obzirom na nedavni početak istraživanja, još ne raspolažemo podacima o dugoročnim koristima metode BVD, ali postoje brojni pokazatelji o njezinim prednostima. Ona pomaže:

- u smanjenju izbirljivih ili ćudljivih prehrambenih navika

- u poboljšanju kvalitetnih navika za cijeli život

- u sprečavanju pretilosti

- u poboljšanju respiratornog i dentalnog zdravlja (poticanjem ispravnog razvoja čeljusti i nepca žvakanjem hrane, umjesto automatskog gutanja samljevenog sadržaja).

Kako obroke učiniti zabavnima i za djecu i za roditelje te omogućiti i jednima i drugima 'rast' u obiteljskoj zajednici?

U pitanju se pretpostavlja da jedenje nije zabavno, osim ako ne učinimo dodatne napore! Zapravo, mislim da većina beba i djece spontano uživa u obrocima i hranjenju, ako oni nisu pretvoreni u stresne događaje. Većina odraslih više voli jesti u društvu, sami se hrane te je bitna stavka da sami i odlučuju o tome što žele jesti, kojim redoslijedom, o količini i brzini koja im odgovara. I nama bi obroci bili grozni da nam se sve te stavke zabrane. S bebama je ista stvar. Bebe kojima je dopušteno da se same hrane, prema njihovu ritmu i u društvu drugih članova obitelji, bit će zadovoljne prvim iskustvima dohrane i radovat će se obrocima. Samo trebamo prestati pretvarati jedenje u neugodno iskustvo i poštovati njihove sposobnosti, u skladu s njihovim razvojem, kao i njihove potrebe i specifične apetite. Isto činimo i s odraslima.

Prema Vašim saznanjima, utječe li način na koji se dijete hrani u najranijoj dobi na njegov odnos prema hrani kroz cijelo djetinjstvo, a zatim i u odrasloj dobi?

Postoje istraživanja koja dokazuju da navike i preference ostvarene u djetinjstvu prevladavaju u odrasloj dobi. Teško je ukazati na samo jedan razlog, ali užitak u jelu i 'zbližavanje' s hranom igraju veliku ulogu. Danas također znamo da nagovaranje djece da jedu hranu koju ne vole, bilo metodama ucjene bilo podmićivanjem, dugoročno ima suprotan učinak, iako se možda čini da trenutačno djeluje. Izlaganje djece raznolikim namirnicama, bez pritiska ili stresa da ih moraju probati, čini se kao najbolji način za razvijanje zdravih prehrambenih navika.

Kakva je praksa što se tiče dojenja i dohrane u europskim zemljama i u Engleskoj, gdje Vi živite?

Pristupi prehrani beba jako variraju u eropskim zemljama. Stopa dojenja djece u Engleskoj najniža je u Europi. Većina engleskih beba kuša majčino mlijeko, ali već unutar tjedan dana ono se zamijenjuje adaptiranim mlijekom. U dobi od šest mjeseci manje od četvrtine hrani se majčinim mlijekom, a samo jedan posto cijele populacije hrani se isključivo majčinim mlijekom. Uobičajena praksa u Engleskoj je i dalje uvođenje dohrane u dobi od četvrtog do petog mjeseca. Prva hrana su kašice, a zatim se postupno prelazi na „gušću“ i zasitniju hranu. Te faze ne postoje u metodi BVD i upravo je zbog toga većini roditelja ta metoda privlačna.

U Engleskoj još nije prihvaćen UNICEF-ov međunarodni pravilnik o marketinškoj prezentaciji proizvoda koji su nadomjestak majčinom mlijeku. To znači da je proizvođačima adaptiranog mlijeka i dalje dopušteno na proizvodima napisati da se preporučaju već od četvrtog mjeseca. Takve oznake otežavaju posao zdravstvenim djelatnicima koji se sve više trude prenijeti poruku o važnosti dojenja do šestog mjeseca bebina života. S druge strane, istraživanja pokazuju da su roditelji koji uvode metodu BVD skloniji čekati do šestog mjeseca, jer bebe do te dobi ionako nisu sposobne unositi hranu same, pa im ta odluka pomaže da se othrvaju i drugim lošim utjecajima.

Koji bi bili Vaši glavni savjeti novim roditeljima, vezani uz hranjenje djece, ali i općenito?

Vjerujte svojem djetetu. Pustite da vas vode djetetovi nagoni, imajte povjerenja u sposobnosti djece i poštujte njihove apetite.

Pokažite djetetu da je dobrodošlo za obiteljskim stolom. U praktičnom smislu to znači:

- pripremajte zdrave obroke za cijelu obitelj i birajte namirnice prikladne za bebinu dob

- prekrijte pod ispod stolica (da bi hranu koja padne mogli vratiti na stol) i pripremite odjeću koja se može zaprljati (ili hranite bebu samo u pelenama)

- neka dijete sjedi uspravno (u stolici ili u vašem krilu)

- ponudite bebi istu hranu koju za stolom jedu odrasli, ali u većim komadima, kako bi ih beba s lakoćom mogla primiti u ruku i prinijeti ustima

- omogućite djeci da istražuju hranu različite teksture i da ju kušaju kad su za to spremni

- razgovarajte za stolom i uključite bebu u razgovor

- pustite bebi da sama pokaže kad joj je dosta sjedenja za stolom ili jedenja.

Važno je o obrocima razmišljati kao o mogućnostima za igru i učenje, a ne isključivo za prehranu. Nemojte očekivati unos velikih količina hrane ili odbacivanje mlijeka u prvih nekoliko tjedana. Prvi mjeseci služe samo za upoznavanje s krutom hranom. Osigurajte i daljnje dojenje ili unos adaptiranog mlijeka kad god dijete poželi. Pustite mu da samo odluči kada će napraviti potpuni prijelaz na krutu hranu.

Vjerujte svojem djetetu.

Pripremila: Gordana Kolanović

Gill Rapley će u Splitu 28. i 29. 9. održati predavanje za pedijatre i patronažne sestre. A povodom Međunarodnog tjedna dojenja gostovat će i u Zagrebu 1.10. na Simpoziju o dojenju u organizaciji Hrvatske udruge savjetnica za dojenje.

Tekst i foto: Harfa, www.harfa.hr