Gubitak kućnog ljubimca djeci može biti prilično teško emotivno iskustvo. Jer, obiteljski su ljubimci često prvi koji djecu pozdravljaju ujutro i nakon škole. U ljubimcu dijetečesto traži utjehu i druženje kada je bolesno ili se osjeća uzrujano. Iako je djecu nemoguće zaštititi od gubitka kućnog ljubimca, možete im pomoći da se što lakše nose s tim. Budući da je smrt kućnog ljubimca možda i prvi trajni gubitak, proces tugovanja može djeci pomoći da nauče kako se nositi s drugim gubicima koji će nastupiti tijekom života.

Kako reći tužnu vijest? Najteži dio je saopćiti djeci tužnu vijest. Pokušajte to učiniti jedan-na-jedan, na mjestu gdje se dijete osjeća sigurno i ugodno te gdje mu nije lako omesti pozornost. Kao i u slučaju bilo kojeg teškog problema, pokušajte procijeniti koliko informacija dijete treba čuti s obzirom na svoju dob, razinu zrelosti i životno iskustvo.

Ako je vaš ljubimac jako star ili ima dugu bolest, razmislite o razgovoru s djecom prije nego što se dogodi smrt. Ako morate eutanazirati ljubimca, možda biste mogli objasniti na sljedeći način:

- veterinari su učinili sve što su mogli

- vašem ljubimcu nikad ne bi bilo bolje

- ovo je najblažii način uklanjanja boli

- ljubimac će umrijeti mirno, bez osjećaja povrede ili straha

Opet, ovisno o dobi djeteta, razini zrelosti i pitanjima koje postavlja, procijenite koje bi objašnjenje bilo zadovoljavajuće. Ako je dijete dovoljno zrelo, u redu je koristiti riječi poput ‘smrt’ i ‘umiranje’ ili reći nešto poput ‘Veterinar će našem ljubimcu dati injekciju koja ga prvo uspava, a zatim zaustavi kucanje srca’. Mnoga djeca žele priliku da se oproste prije toga, a neka su možda dovoljno stara ili emocionalno dovoljno zrela da budu u blizini, da utješe ljubimca.

, mirno objasnite što se dogodilo. Budite kratki i dopustite djetetu da postavlja pitanja.Govorite istinu!

mama i sin pričaju

Ako je smrt ljubimca iznenadna

Izbjegavajte zataškavanje događaja lažima. Reći djetetu da je ‘Bobi pobjegao’ ili da je ‘Rex otišao na put’, nije dobra ideja. Vjerojatno to neće ublažiti tugu zbog gubitka kućnog ljubimca, a ako dijete dozna istinu, vjerojatno će se ljutiti što ste lagali.

Ako dijete pita što se s kućnim ljubimcem događa nakon što umre, oslanjajte se na vlastito razumijevanje smrti, uključujući, ako je potrebno, stajalište svoje vjere.

Kako pomoći djetetu da preboli? Kao i svi koji se suočavaju s gubitkom, djeca i nakon smrti kućnog ljubimca, osim tuge, imaju raznovrsne osjećaje. Mogli bi iskusiti usamljenost, ljutnju ako je kućni ljubimac eutanaziran, frustraciju zbog toga što se nije mogao oporaviti ili krivnju u vremenima u kojima se nisu dovočljno brinuli o ljubimcu.

Pomozite djetetu da shvati da je prirodno osjećati sve te emocije, da je u redu ako u početku ne želi razgovarati o njima i da ste tu kad je spremno za razgovor.

Ne skrivajte ​​vlastitu tugu zbog gubitka kućnog ljubimca. Pokazivanje osjećaja i razgovor o njima, primjer je djeci kako se nositi s teškim situacijama. Tako djetetu pokazujete da je u redu osjećati se tužno kad izgubite voljenu osobu, razgovarati o svojim osjećajima i plakati ako ste tužni. I djeci je utješno znati da nisu sama u svojim osjećajima. Podijelite priče o kućnim ljubimcima koje ste imali – i izgubili dok ste bili mladi i kako vam je bilo teško.

Nakon što šok od loše vijesti nestane, važno je pomoći djetetu da ozdravi i krene dalje. Djeci možete pomoći da pronađu posebne načine na koje će pamtiti voljenog ljubimca. Možda ćete imati ceremoniju pokopa ili ćete samo podijeliti lijepe i zabavne uspomene. Napišite zajedno molitvu ili zapišite misli o tome što je kućni ljubimac značio svakom članu obitelji. Podijelite priče o smiješnim navikama svoga ljubimca. Ponudite djeci puno ljubavnih zagrljaja. Mogli biste i izraditi mali spomenar s crtežima i fotografijama.

Imajte na umu da je tugovanje zbog gubitka kućnog ljubimca, posebno jer je riječ o djeci, slično tugovanju za osobom. Djeci je gubitak kućnog ljubimca, kojeg su voljeli i družili se s njim, mnogo teže nego gubitak daljnjeg rođaka. Možda ćete to morati objasniti prijateljima, članovima obitelji ili drugima koji nisu vlasnici kućnih ljubimaca, ili to ne razumiju.

I, najvažnije, razgovarajte o svome ljubimcu, često i s ljubavlju. Neka vaše dijete zna da će, nakon što nestane bol, sretna sjećanja ostati s njima zauvijek.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock