Od 2016. godine, prve srijede u svibnju, uoči Majčinog dana, obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja majki. U Hrvatskoj se ovaj dan počeo obilježavati 2020. upravo po inicijativi Centra za reproduktivno mentalno zdravlje, a ove godine ponovno se uključio kao prvi hrvatski partner u ovoj globalnoj kampanji koja se obilježava 5. svibnja.

Kakve se psihičke teškoće mogu javiti u trudnoći i nakon porođaja?

Svaka treća trudnica izvještava o povišenoj anksioznosti  (Nakić, Tadinac & Herman, 2018), a oko 15% trudnica koje iščekuju prvi porođaj imaju klinički značajan strah od porođaja (Jokić-Begić, Žigić i Nakić Radoš, 2014; Kuljanac, 2018).

Depresivni simptomi su izraženi kod oko 10-13 % trudnica (Žutić, Nakić Radoš i Kuna, 2018), a poslijeporođajna depresija pogađa oko 8% žena koje nikad ranije nisu imale težih psihičkih teškoća, što znači da je učestalost čak i veća u općoj populaciji (Nakić Radoš, Tadinac i Herman, 2013). Iako rijetko, nakon 1 do 2 porođaja na 1000 može se javiti poslijeporođajna psihoza (VanderKruik i sur., 2017) koja zahtijeva neodgodivo psihijatrijsko liječenje.

View this post on Instagram

A post shared by CentarRMZ (@centarrmz)

Svaka treća ili četvrta žena doživi traumatsko iskustvo porođaja (Nakić Radoš, Sawyer, Ayers, & Burn, 2018; Nakić Radoš i sur., 2020), dok 3% žena doživljava posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) nakon porođaja  (Yildiz, Ayers i  Phillips, 2017).

Uz PTSP nakon porođaja često se javlja i depresija (Ayers, Bond, Bertullies i Wijma, 2016), ali se najčešće previdi jer se puno više govori o depresiji, dok neki još uvijek smatraju da porođaj, kao jedan pozitivan događaj za obitelj i društvo, ne može biti uzrok traume! Također se kod oko 4% majki može javiti opsesivno-kompulzivni poremećaj (Brockington, Macdonal i Wainscott, 2006) ili generalizirani anksiozni poremećaj (Wenzel, Haugen, Jackson i Brendle, 2005).

Potražite pomoć! Ono što je zabrinjavajuće jest kako strana istraživanja pokazuju da tek svaka četvrta žena s poslijeporođajnom depresijom potraži pomoć (Coates, Schaefer i Alexander, 2004). To znači da će tri od četiri žene patiti u tišini svoga doma.

Najčešći razlog zašto žene ne traže pomoć jest što ne prepoznaju simptome, imaju strah od stigmatizacije, da će je obitelj i okolina otpisati kao lošu majku, a nekad i zbog straha da će je odvojiti od djeteta ili im i oduzeti dijete. Čak i kad prepoznaju simptome, smatraju da pomoć ne postoji ili da im nije dostupna (Dennis & Chung‐Lee, 2006).

Odgovornost za traženje pomoći nikako ne smijemo prepustiti samim ženama s teškoćama. Naime, samookrivljavanje, koji je jedan od simptoma depresije, je upravo jedan od razloga zašto žene ne traže pomoć, što je paradoksalno! To bi bilo kao da netko sa slomljenom nogom ne ode na hitnu jer se okrivljuje da je sam kriv što je pao.

Što možemo učiniti? Kao društvo moramo osigurati potrebne korake: provoditi psihoedukaciju o psihičkim teškoćama u trudnoći i nakon porođaja za majke i obitelji, ali i za zdravstvene djelatnike, provoditi trijažu za psihičke teškoće kroz zdravstveni sustav, implementirati učinkovite preventivne programe te omogućiti dostupnu stručnu pomoć.

  1. Potpišite peticiju kako bi se ovaj dan uvrstio u službeni kalendar UN-a! https://bit.ly/3gRY4sw
  2. Preuzmite službene infografike kampanje na hrvatskom jeziku koje su preveli upravo volonteri našeg Centra te ih podijelite kako bismo podigli svijest o mogućim teškoćama mentalnog zdravlja u trudnoći i nakon porođaja, te poručili majkama da nisu same! https://wmmhday.postpartum.net/get-involved/
  3. Na društvenim mrežama koristite #maternalMHmatters
  4. Pratite Centar za reproduktivno mentalno zdravlje na Facebooku, Instagramu i LinkedInu.

Tekst: © doc. dr. sc. Sandra Nakić Radoš, univ. spec. clin. psych.; Centar za reproduktivno mentalno zdravlje

Foto: Instagram, Shutterstock