Istraživanja pokazuju da je od 2015. poraslo korištenje mobilnih ekrana među djecom do 4. godine života, a od početka pandemije taj se broj još povećao. Potaknuti ovom pojavom znanstvenici sa Sveučilišta Birbeck u Londonu odlučili su istražiti sve posljedice intenzivnijeg provođenja vremena djece te dobi na mobitelima, tabletima i pred tv-ekranima.

Njihova su istraživanja pokazala da djeci koja provode više vremena za ekranima treba više vremena kako bi izbjegla distrakcije pokušavajući riješiti neki zadatak na tabletu nego njihovim vršnjacima koji provode manje vremena za ekranima. Također, otkrili su da djeca koja provode više vremena za ekranima imaju brže reakcije na iznenadne objekte koji se pojavljuju na tabletima.

Znanstvenica  Ana Portugal, koja je vodila ovo istraživanje, kaže: ‘Mobilni ekrani sastavni su dio obiteljskog života, ali i nešto oko čega se roditelji jako brinu. Iako, ne postoje stvarni dokazi koji bi potkrijepili njihove strahove. Stoga, odlučili smo istražiti utjecaj ekrana na kognitivni razvoj u ranom djetinjstvu.’

Što je pokazala studija?

Studija objavljena u Nature Scientific Reports pratila je 40 djece u dobi do 3,5 godina tijekom 12 mjeseci i utjecaj ekrana na njihov kognitivni razvoj.

Roditelji su izvijestili znanstvenike o vremenu koje su djeca provela na ekranima, a djeca su potom bila klasificirana ili kao ona koja puno koriste ekrane ili kao ona koja malo koriste ekrane.

Tijekom studije, a nakon klasifikacije kandidata, djeci je pokazana slika na kompjutorskom ekranu. Praćene su kretnje njihovih očnih jabučica kao odgovor na stimulaciju s ekrana.

Ovisno o brzini i frekvenciji kretanja objekta, znanstvenici su mogli zaključiti reagiraju li djeca automatski na stimulaciju ili voljno sudjelujući i prateći. Također, mogli su primijetiti reagiraju li djeca bolje na vanjske ili unutarnje faktore.

Rezultati su pokazali da djeca koja su puno vremena provodila za ekranima imaju brže reflekse na stimulaciju distrakcije, ali u isto vrijeme imaju slabiju kontrolu nad time što gledaju i koliko gledaju.

‘Ne možemo ustvrditi da vrijeme provedeno za ekranima uzrokuje poremećaj pažnje i slabiju fokusiranost, kao i da djecu određenog profila više privlače ekrani’, objašnjava Portugal.

Što to govori roditeljima? U konačnici rezultati ovoga istraživanja pokazali su da djeca koja provode više vremena pred ekranima podložnija su distrakciji, ali stručnjaci tvrde da se roditelji oko toga ne trebaju zabrinjavati.

Studija nije pokazala da korištenje ekrana u tako ranoj dobi uzrokuje poremećaj pažnje i slabiju fokusiranost, samo pokazuje da postoji određena povezanost između vremena provedenog za ekranima i fokusiranosti.Zašto nije tako loše kako izgleda?

Uvriježeno je mišljenje da se dijete sklono distrakciji ne može fokusirati na završavanje jednog zadataka nego da mu pažnju odvlači prva zanimljiva aktivnost ili stvar koja se pojavi. Naravno, to je veliki izazov kada roditelj s djetetom pokušava završiti neki školski zadatak ili kada ga pokušava naučiti vezati cipele.

Budući da smo danas okruženi internetom i ekranima te da su ugrađeni u svaki segment našega života, teško da koja profesija funkcionira bez ekrana. Ovi stručnjaci ističu da postoje i benefiti olakšane distrakcije iznenadnim elementima, pogotovo kad je riječ o nekim zanimanjima kao što su kontrolori leta ili neurokirurzi, koji cijelu operaciju na pacijentu prate preko ekrana. U takvim je zanimanjima prednost uočavanje bilo kakve stimulacije sa strane, koju takva djeca mogu vrlo brzo primijetiti jer im jednostavno odvuče pažnju.

dijete se igra kockicama

Kako pomoći djeci da zadrže pažnju kada je potrebno?

Unatoč potencijalnoj prednosti olakšane distrakcije, postoje trenuci u životu kada je fokusiranost jako važna.  Evo nekoliko savjeta kako s djetetom vježbati usmjerenost pažnje ili fokusiranost:

  • Igranje sitnim igračkama! Potaknite dijete na građenje sitnim kockicama, potičite svaku igru koja dijete na neki način prisiljava da ostane dugo na jednome mjestu
  •  Uvedite bojanke! Pronađite bojanke sa zanimljivim likovima, neka je dijete oboji, a vi ga ohrabrite da bude što preciznije.
  • Sjedenje na jednome mjestu! Izmislite igru u kojoj pod nekim izgovorom mjerite djetetu vrijeme koliko dugo može sjediti na jednome mjestu.
  • Pravite im društvo! Mnoga se djeca muče sa samostalnim završavanjem zadataka. Ako se trebaju fokusirati, sjedite s njima dok ne završe što su započela.
  • Dopustite pauzu! Kada s djetetom idete u izvršavanje nekog zadatka, svako malo mu predložite vrijeme za stanku, gdje se može ustati, prohodati, popiti vode…

Na kraju studije, znanstvenici su priznali kako su istraživanja ovoga područja tek u povojima: ‘Trebamo prihvatiti da se znanost tek počela baviti povezanošću vremena provedenog na ekranima i dječjeg razvoja, tako da još ne možemo sa sigurnošću utvrditi niti prednosti niti nedostatke, a ima još puno pitanja na koja treba odgovoriti’, rekla je znanstvenica Portugal.

Tekst: S.M.

Foto: Shutterstock