Evo nam kraja još jedne godine u nizu. Rezime iskorištenosti ponude i potražnje naših duša. Jesmo li je živjeli ili preživjeli? Jesmo li samo sanjali o ljubavi ili smo živjeli ljubav? Jesmo li se gušili spoznajama kako želimo bosi plesati na kiši pa se izuli bosi i prigrlili prvu kišu koja je ljubila ulice? Jesmo li je osjetili kao stvarnu?

Smjestila sam odavno život u sve dane. Prestala sam birati onog trenutka kad sam shvatila kako sam krhka i kako sam u tom nekom trenu mogla samo prestati biti. Puf! I nema me više. Možeš biti obožavatelj svog postojanja, možeš zaista znati živjeti, ali nema roka trajanja na našoj futroli. Na onoj kojom se grlimo, osjećamo najdraže ruke i poljupce od čokolade. Na onoj futroli po kojoj se prepoznajemo na ulici, koju uređujemo za sebe i svijet, po kojoj se razlikujemo od ostalih šetača. Ne znamo koliko smo tu. Ali hej! Toliko toga znamo.

Toliko toga možemo! Sretna nova!
high angle view of a notepad with some new years resolutions written in it, such as be happy, help others, smile or enjoy life, a nib pen and a bottle of writing ink on a rustic white wooden table, Image: 358455209, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

Znamo da smo sukreatori Velikom. Da smo čarobnjaci koji bojaju trenutke bojama koje vole, birajući nijanse u kojima smo života i ljepote puni, ne otvarajući one sulude i nepotrebne. Znamo da smo Zubić vile, Djeda Mrazovi, majke, prijateljice, ljubavnice... sve smo što zatreba, osim često nas samih. Svi ti snovi i želje ne postoje da bi nas ugušili, to se krila koprcaju u nama za slobodan let. Pusti ih! Oslobodi!

Svaki strah koji je ta ista krila zavezao duboko u nama, samo je još jedno uvjerenje u nizu, a uvjerenja su podložna mijeni. Svaka bol, pa i ona najmanja, koju nismo otpustili, svako naneseno nam zlo koje nismo oprostili samo prenosimo dalje. Ulijevamo manju rijeku u onu najveću - nas same. Pa se izlijemo kad popuste brane tamo gdje ne treba. Svađamo se s roditeljima, povičemo na djecu, prepiremo se sa supružnicima, jedemo sebe iznutra.

Sve smo! Toliko toga možemo. Bez obzira na dane u kalendaru. Nećemo biti prvoga netko drugi. Ali ako ti je lakše - uhvati se za taj broj. Drži ga kao kormilo broda kojim upravljaš. Budi odvažni kapetan koji određuje smjer i brzinu. Koji se ne boji valova i mudro prkosi vjetrovima ili vjetru po licu unatoč. Oslobodi se usađenih stavova o težini svojih dana. Tvoji su, tebi darovani, i bit će teški onoliko koliko u njih natrpaš. Filtriraj! Znaš one ružičaste naočale koje smo nosili kao djeca i tako su nam dobro pristajale? Znaš one smiješne i preslatke nakane Svemira da se možemo nasmijati svemu? Svemir nikad ne laže.

Sve smo! Beskonačna ljubav. Velika ideja smisla i osjetila u futroli čovjeka, djeteta, žene. Mi smo oni koji mogu osjetiti slane potoke po obrazima, trnce pod navalom poljubaca niz vrat. Oni koji mogu ljubiti usnama i srcem, grliti tijelima, drhtati od ljepote. Sve smo! Ptice trkačice, letačice... Braća i sestre cvijetovima, oblacima, svoj ljepoti oko nas. Majke i očevi svojim idejama. Neka se sretno rode i na dobro svijetu dođu. Bez obzira na dane u kalendaru. Ali ako taj broj treba biti futrola po kojoj ćemo ih ljepotom prepoznati - onda neka bude tako.

Da Vam brane nikad ne popuste, a rijeke bujaju samo od ljubavi, ljepote i unutarnjeg mira... sretna Nova!

Tekst: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a

Foto: Profimedia