Svake godine, u maleni grad uz more u posjet dođe prekrasna Jesen. Znate je, to je ona divna gospođa sva od toplih boja. Odjevena u zlatnu i toplu žutu. Okićena tamnocrvenom ljepotom dodira i mirisa.

Počešljana nježnim vjetrovima. Sva šuškava od smiraja i nježnosti. Sva od oprosta i vremena samo za nas.

Svake godine dođe nam ista, a ipak uvijek pomalo drugačija. Kao kakva učiteljica mudrija od slova i rečenica. Mudra i milosrdna. Tiha i utješna.

Na kraju ulice koju čine djeca živi stablo s najvećom krošnjom na svijetu. Svijetu kojeg ja vidim i sanjam, a znam da je zapravo mnogo veći, jer su moje oči još male i ne vide dalje od onoga u što vjeruju.

Stablo puno snova. Svaki san zapakiran je u listić koji šušti na svoj način, zvukom svoje vjere i svog smisla. Zvukom svoje ljubavi.

Kako je to ulica koju čine djeca, a budimo iskreni djeca čine svijet, i snovi su dječji. Oni u listićima. Na stablu od snova.

Vrlo su slični, zapravo.

To su snovi koji žele ojačati korake. Pomoći koljenima pri penjanju na stablo.

Snovi koje žele pretvoriti male strahove u velike super junake i pohvale roditelja koji žure, pa ne vide sve te pobjede drhtavih prstića.

Snovi koji žele donijeti u ruke najljepšu lutku. Dobro odsviranu melodiju na prvom koncertu.

Snovi koji žele odnijeti strahove od mraka, galame, paukova i ružnih psovki.

Svi su vrlo slični, zapravo.

List koji je šuštao drugačije od drugih
, Image: 335807961, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Panthermedia

Pa ipak, tu i tamo, poneki listić zašušti drugačije od drugih. Svojom tišinom. Ili pitanjima koja se ne čuju na van, ali itekako postoje.

Takvi listići iznimno su važni. Oni čine nijanse u najljepšoj slici svijeta.

To su listići koji možda pjevaju tako tiho da ih ni ne možemo čuti uhom, ali srcem možemo.

Možda ih ne razumijemo, možda ni oni nas ne razumiju.

Ali su svi s istog stabla, na dnu ulice koju čine djeca.

A djeca čine svijet.

I kako god šuštali, svi sanjaju i žele.

I pobjede. I pohvale. I da ih se voli onakve kakve ih je Svemir poslao među nas.

Zato ne gledajte samo ljepotu boja, ni veličinu vaših snova.

Jer to stablo ne izgleda isto u jesen ili zimu, u proljeće ili ljeto.....ali vas uvijek jednako voli i uvijek vas želi prihvatiti baš onakvima kakvi jeste.

Kako god šuštali.

Tekst: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama

Foto: Profimedia