Još na početku 20. stoljeća prevladavalo je mišljenje da dijete u maternici i kratko nakon rođenja ne osjeća apsolutno ništa. Kirurški zahvati nekoć su se na bebama izvodili bez anestezije. Osamdesetih godina prošlog stoljeća već se znalo da bebe osjećaju, ali se još uvijek pretpostavljalo da sve imaju sličan osnovni emotivni sklop, da se jedna od druge previše ne razlikuju. U današnje vrijeme nove metode istraživanja mozga daju iznenađujuće rezultate, pa se uzimaju u obzir i drukčije veze i pogledi na tu problematiku.

Manfred Holodynski, profesor razvojne psihologije na Sveučilištu Münster i jedan od najvećih stručnjaka za proučavanje emocija tvrdi sljedeće: “Može se doduše reći da se sva djeca rađaju s određenom osnovom za emotivni život, ali potom moraju prijeći vrlo dug put od elementarnih i nejasnih osjećaja te osnovnih emocija do složenijih emocija s jasnim nazivom kao što su ljubomora ili stid. Taj put vrlo je različit od djeteta do djeteta ovisno o tome kakve im uvjete za emotivni razvoj ponude ljudi koji se o njima brinu, znači prije svega majke i očevi.”

U maminom trbuhu

Davno prije nego što se rodi, beba sakupi cijeli niz dojmova i osjećaja. Nisu izazvani onime što do djeteta dopre iz daljine vanjskog svijeta preko trbušne stijenke. Ono najvažnije odigrava se izravno između djeteta i majke – u okviru njihova zajedničkog krvotoka. Općenito se govori o djelovanju hormona. Majka se posvađala s kolegicom na poslu i zbog toga je izlučila adrenalin? Vodila je ljubav sa suprugom i preplavio ju je oksitocin?

Jeste li znali...

Nerođeno dijete u trbuhu plače. U posljednja tri mjeseca prije porođaja, odnosno od 28. tjedna trudnoće, plod izražava svoje osjećaje i emocije jednoznačnom mimikom lica. Psiholozi tu govore o plaču bez obzira na to što nema zvuka ni suza. Oba doživljaja s njom je podijelilo i dijete, čije se reakcije mogu promatrati uz pomoć ultrazvuka.

Na neugodne zvukove plod reagira ubrzanjem pulsa i tako daje na znanje svoju psihičku nelagodu. Ako pak uz trbuh pustimo ugodnu glazbu, bebin će se puls smiriti, a na ponavljanje ugodnih tonova nerođeno će dijete reagirati čak i nekom vrstom pozornosti, umirit će se kao da sluša. Istraživanja u trudnoći kod žena koje se profesionalno bave glazbom pokazala su da njihova djeca i nekoliko godina nakon porođaja pamte kompozicije koje su majke uvježbavale tijekom trudnoće.

Tekst: Branka Čačković

Foto: Profimedia