Neujednačenost sustava, nejednaka dostupnost, prakse koje se ne provode prema preporukama struke i koje nisu u skladu s medicinom temeljenom na dokazima, najveći su problemi što ih je u području reproduktivnog zdravlja uzrokovala pandemija koronavirusa. Naime, Udruga Roda i Ured pravobraniteljice za djecu nedavno su predstavili rezultate istraživanja "Dostupnost zdravstvene skrbi žena tijekom pandemije COVID-19”, koje je na uzorku od 1500 žena pokazalo da se u razdoblju od 19. ožujka do 22. svibnja te neposredno nakon toga nisu obavjali postupci medicinski potpomognute oplodnje, da je znatno smanjena kvaliteta trudničke skrbi, da su mnoge žene morale rađati s maskom... U nastavku donisimo svih 14 rezultata istraživanja, objavljenih na stranici Udruge Roda.

  • Obustava u centrima za humanu reprodukciju značila je najmanje 47 dana bez postupaka medicinski potpomognute oplodnje u Republici Hrvatskoj, a u nekim centrima i više od 2 mjeseca. Osim što su pacijentice često ostajale bez adekvatnih informacija o mogućnostima nastavka liječenja te posljedicama na njihovo mentalno zdravlje, "lockdown" na području humane reprodukcije ima dalekosežne posljedice. Broj fakturiranih postupaka prema HZZO-u od 3. do 6. mjeseca 2019. u odnosu na isti period 2020. godine pokazuje pad 60-70% postupaka samo na teret HZZO-a te kao posljedicu očekujemo preko 200 manje rođene djece iz MPO postupaka. Ako tome dodamo postupke u privatnim poliklinikama, brojka će se popeti zasigurno i na više od 400  djece koja se neće roditi zbog prestanka postupaka medicinski potpomognute oplodnje tijekom „lockdowna“.
  • Ionako mala dostupnost tečajeva pripreme za porod i dojenje tijekom izolacije znatno je smanjena. Ispitanice koje nisu pohađale trudnički tečaj kao glavni razlog (56 %) navode neodržavanje tečaja zbog epidemiološke situacije. Među onima koje su pohađale neki tečaj za vrijeme izolacije, a takvih je 47 %, najviše je onih (79 %) koje su pohađale e-tečaj za trudnice udruge Roda, 34 % trudnica pohađalo je tečaj u domu zdravlja ili rodilištu (prije uvođenja ili nakon popuštanja epidemioloških mjera). Posebno zabrinjava podatak o 68,4 % trudnica koje patronažna sestra nije kontaktirala tijekom trudnoće, te koje nisu ni znale za takvu uslugu.
  • Trudnička skrb je smanjena u vrijeme pandemije, pregledi su bili rijeđi nego inače i mnoge trudnice su upućene u druge zdravstvene ustanove da ih obave. Jedan dio trudnica (9 %) preskočio je preporučene preglede i pretrage, najčešće redovni pregled ili pretragu. Zabrinjava činjenica da je u vrijeme pandemije velik broj trudnica odlučio preglede i pretrage obaviti u privatnim ambulantama - neophodno je raditi na tome da se odljev prema privatnom sustavu zaustavi.
  • Osjećaj trudnica zbog dostupnosti trudničke skrbi bio je u potpunosti podijeljen - jedna trećina je imala pozitivno iskustvo, jedna trećina negativno, a jedna trećina ni pozitivno ni negativno iskustvo.
  • Pristup zdravstvenoj zaštiti otežala je i činjenica da su trudnice često morale same nabaviti zaštitnu opremu koja je bila uvjet za pristupanje pregledima (50 %), ali i propusnice koje su morale ishoditi za trudničke preglede (34 % trudnica je moralo ishoditi propusnicu za ustanovu van mjesta stanovanja).
  • Žene u Hrvatskoj žele koristiti primaljsku skrb i smatraju da bi porod kod kuće trebao postojati kao mogućnost (20 %), odnosno da bi primalje trebale moći raditi u odvojenoj primaljskoj jedinici unutar rodilišta (48 %)
  • Zbog pandemije, 28 trudnica (2% ispitanica) odlučilo se za porod kod kuće, a u razdoblju istraživanja njih sedam je rodilo kod kuće (1% uzorka) - što je broj kućnih poroda kojeg imaju zemlje gdje je to pitanje dugi niz godina dobro regulirano. Žene biraju porod kod kuće i neophodno je da se država pobrine da se on odvija u sustavu javne zdravstvene zaštite.
  • Pitanje pratnje na porodu predstavlja ogroman problem od samih početaka pandemije - rodilišta su uvela različita pravila i za vrijeme pandemije unazadio se desetogodišnji trend povećanja broja rodilja koje imaju pratnju na porodu - sve to usprkos tome da su Svjetska zdravstvena organizacija, ali i mnoga europska stručna društva upozoravala da je pratnja na porodu iznimno važna i da nema razloga da se ista ukine (prije COVID-a je 62 % žena imalo pratnju na porodu, a za vrijeme pandemije tek 21 %). Jedna trećina ispitanica izjavila je da je nedostatak pratnje na porodu utjecao na porod tako da je imala lošije iskustvo.
  • U slučajevima kad je pratnja ipak bila moguća, i dalje su vrijedili uvjeti za pratnju - od pohađanja besplatnog tečaja pripreme (koji se nije održavao zbog pandemije), do pohađanja plaćenog tečaja, testa na COVID ili donošenja vlastite zaštitne opreme.
  • Osim pratnje na porodu srozala se i mogućnost kretanja u porodu - u vrijeme COVID-a žene su uglavnom morale ležati u krevetu za vrijeme trudova i poroda, dok je u vrijeme prije COVID-a taj postotak bio (78%). Mnoge su žene morale nositi maske za vrijeme poroda (što nije u skladu sa preporukama) - njih 31 %.
  • Za vrijeme pandemije, rutinske prakse su se nastavile odvijati u istom omjeru (ubrzavanje poroda, prokidanje vodenjaka, rezanje međice odnosno epiziotomija, nalijeganje na trbuh odnosno Kristellerov hvat) kao i prije pandemije, no znatno se povećala praksa rutinskog uvođenja braunile (90 %).
  • Iznenađujuće, broj carskih rezova ostao je stabilan u odnosu na prethodnu godinu, i iznosio je oko 24%, s udjelom planiranih carskih rezova također bez statistički značajne razlike u godini prije (11%). Usprkos izjavama čelnih ljudi iz stručnih društava za ginekologiju i porodništvo u Hrvatskoj, za sada se čini da broj carskih rezova nije porastao za vrijeme pandemije.
  • Uzimajući u obzir sve, nastojanja da rodilišta u Hrvatskoj zadovolje kriterije inicijative Rodilišta prijatelji majki treba postati prioritet - ovi trendovi ukazuju na to da se ide u suprotnom smjeru.
  • Rezultati u podršci dojenju tijekom boravka u rodilištima, pokazuju značajan pad standarda u baby-friendly rodilištima u Hrvatskoj. Tako je tek 19.48 % bilo u kontaktu “kožom na kožu” sa svojom majkom u trajanju od najmanje 1 sat neposredno nakon poroda, a tek 36,38 % majki navodi da dijete tijekom boravka u rodilištu nije bilo odvajano od njih, što je zasigurno utjecalo na ukupan postotak isključivo dojene djece u rodilištima, koji iznosi tek 41,32 %. Velika razlika zabilježena je i u uspješnosti uspostavljanja dojenja ovisno o tome gdje je dijete rođeno, pa tako djeca majki koje žive u Zagrebu imaju čak 20 % veću šansu biti isključivo dojena, nego djeca rođena na selu ili u manjim gradovima. Podaci istraživanja pokazuju žurnu potrebu donošenja nacionalnoga plana za podršku dojenju i prehrani djece u kriznim situacijama, ali i usmjerenje podrške na posebno ranjive skupine i na žene i djecu koja žive u manjim i izoliranim mjestima.

Izvor: Roda.hr
Fotografija: Unsplash/ Kelly Sikkema