Indukcija je opstetrički postupak izazivanja kontrakcija maternice i poroda. Provodi se nakon što liječnik procijeni da postoje indikacije za početkom poroda, a nema naznaka da će on započeti spontano, odnosno metode prirodnog izazivanja nisu bile uspješne.
Najčešći razlozi za indukcijom:
- prenesena trudnoća u kojoj postoje naznake pada kvalitete plodove vode, odnosno život djeteta može biti ugrožen
- visok krvni tlak ili preeklampsija (povišen krvni tlak u trudnoći i visoka vrijednost proteina u urinu)
- dijete ne napreduje normalno
- vodenjak je pukao, ali ni nakon 24 sata nema trudova
- gestacijski dijabetes (dijabetes uzrokovan trudnoćom)
- neobjašnjivo krvarenje trudnice
Nekoliko je načina na koje se provodi medicinsko induciranje poroda:
1. AMNIOTOMIJA - odnosno namjernoprokidanje vodenjaka. Najčešće se koristi dd kirurških postupaka, a neke žene ju opisuju kao vrlo neugodnu. Nakon toga najveći broj indukcija rezultira porođajem unutar 24 sata pod uvjetom da ste već djelomično otvoreni (vrat maternice je zreo, proširen nekoliko centimetara). Katkad se ova metoda zbog veće uspješnosti ipak mora kombinirati s hormonalnim lijekom.
2. DRIP - lijekove za izazivanje kontrakcija maternice u prošlosti, poput ricinusovog ulja i kinina, 50-ih godina 20. stoljeća zamijenio je hormon oksitocin koji se prirodno nalazi u stražnjem režnju hipofize i zadužen je za prirodan tijek porođaja. Otkriće strukturne formule tog hormona i sintetska proizvodnja omogućilo je njegovo lakše doziranje kod induciranog poroda, a primijeniti se može na više načina. Najsigurnije je intravenski u obliku infuzije - takozvani drip. Uvijek se započinje s nižim dozama oksitocina, a o reakcijama maternice koje se prate kardiotokografski (CTG) ovisi daljnje doziranje
Svaka rodilja drukčije reagira na drip, stoga se svakoj treba posebno prilagoditi. Preslabe ili nedovoljno učestale kontrakcije neće rezultirati porodom. S druge strane, ako doza nije dobro pogođena pa nastanu prejake ili preduge kontrakcije (ili s premalim razmakom između njih), stres za bebu i rodilju je vidljivo pojačan, porođajna bol teže izdrživa i veća je potreba za lijekovima za ublažavanje bolova ili epiduralnom analgezijom. Također, žene koje preferiraju prirodni porod (ako izuzmemo potrebu za induciranjem), neće moći više slobodno hodati ili mijenjati položaje po želji jer nakon uzimanja oksitocina mora biti spojena na CTG. Stoga je o mogućnostima na porođaju u slučaju indukcije potrebno unaprijed razgovarati s liječnikom koji vodi porođaj.
Ne ustručavajte se postaviti sljedeća pitanja:
- Zašto je potrebno inducirati porođaj?
- Hoće li biti bolnije od uobičajenog porođaja?
- Što ćete koristiti za indukciju?
- Koje alternative se još mogu iskoristiti?
- Kakav rizik postoji u mom slučaju nakon induciranja?
- Kakav bi mogao biti rizik ako odgodim ili odbijem induciranje?
Kontraindikacije za oksitocin alergijska su reakcija rodilje, dok se među nuspojavama obično navode mučnina, povraćanje, alergijska reakcija, srčana aritmija, pad krvnog tlaka. Činjenica je da sintetički oksitocin nije isto što i oksitocin koji se prirodno stvara u organizmu trudnice pa se ni ne ponaša identično niti ima isti učinak na dijete kakav bi imao u prirodnim okolnostima.
3. PROSTAGLANDINSKI GEL -jedna od učestalijih metoda induciranja poroda je njegovo nanošenje. Pomaže omekšati vrat maternice, a aplicira se na stražnji dio vagine. Gel može samostalno potakuti porod ili se kombinira s oksitocinom. U nekim slučajevima može povećati rizik od groznice, proljeva, poslijeporođajnog krvarenja, a može i uznemiriti dijete. Iako se induciranje poroda koristi kako bi se izbjegao carski rez, jedna od mogućih nuspojava je upravo povećan rizik od carskog reza te potreba za lijekovima za ublažavanje bolova.