Svake godine primalje u cijelom svijetu obilježavaju 5. svibnja kao Međunarodni dan primalja. Hrvatska komora primalja upozorava na problem nedostatka primalja u Hrvatskoj, naime, skoro trećina aktivnog članstva, 870 članica upisanih u Registar Hrvatske komore primalja, starosne je dobi od 54 do 64 godine života. Prema tome, najkasnije za deset godina sve će imati uvjete za odlazak u mirovinu. Situacija je alarmantna jer prijeti nestajanje cijele regulirane profesije.
Svaka mama sjeća se svog porođaja pa tako i primalje. Na Međunarodni dan primalja, s portala Motherly prenosimo dirljivo pismo mame troje djece svojim primaljama.
Kako da ti zahvalim? Gdje uopće početi?
Dala si mi dva najbolja poklona koja sam mogla zamisliti - moju bebu i prekrasno iskustvo poroda. Pomogla si mi donijeti svoje voljene na svijet.
Vjerovala si u mene.
Iskreno, dala si mi snagu da vjerujem u sebe.
Dijelila si intimne trenutke sa mnom, mojim suprugom, mojom majkom i mojim djetetom. Bili ste savršeni vođe.
Rodila sam tri puta. Svaki je bio drugačiji i poseban na svoj način.
Moje su mi primalje pomogle da se osjećam moćno i da ne paničim.
Podigle su me i pomogli mi pomaknuti planine. Za većinu nas porod nije lak, niti približno. To je jedna od najtežih stvari koje sam napravila u životu. Ipak, to je čudo i dokazuje da ste jedna snažna mama.
Primalje su mi pomogle da samouvjereno i mirno uđem u sve. Moje su se primalje odnosile prema meni s poštovanjem. I nježno.
Bili su nježne, fine, na onaj majčinski način.
Natjerali su me da 100 posto uživam u svom vremenu.
Slušale su me, ali stvarno su slušale, o svim brigama.
One su bili ključni dio mog tima. Nikada se nisu postavile tako da mogu osjetiti podjelu između mene i njih. Uvijek smo bili MI.
Primalje su mi pomogle da vjerujem putovanju i da ne gubim vrijeme na sumnju.
Natjerale su me da vjerujem da sam stvarno jaka, nevjerojatna, mama borkinja.
Znali su što rade i kako reagirati u svakoj situaciji.
Moje su primalje bile mirne.
Bile su sa mnom u hodniku i unijeli potpuni mir i pozitivu u sobu. Nisu me pritiskale, niti su stalno ispitivale kako se osjećam. Pustile su me da si kažem kada sam bila spremna gurati i zajedno su sa mnom radile na sigurnom dolasku bebe.
Kad sam rodila drugo dijete, imali smo problem. Glava je izašla, ali su oba ramena zapela. I u tom trenutku bile su potpuno mirne, ali djelotvorne, tako da nisam ni shvatila da postoji problem.
Moja primalja Aki, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće na mom porodu sa svojim prvim djetetom, učinila je sve što je potrebno da moja Lucy ostane živa i zdrava na mojim prsima.
Kad se sjetim svega od poroda, najvažnije mi je da su primalje cijelo vrijeme poroda bile uz mene. Ne s vremena na vrijeme i ne samo kad sam trebala gurati. Cijelo vrijeme.
Njihova stalna prisutnost me podržavala, osjećala sam se sigurno i spremno. Spremna za porod, spremna postati majka.
Stoga, mojim dragim primaljama: hvala vam što ste bili nevjerojatan izvor podrške i ohrabrenja tijekom mog poroda. Bile ste sa mnom tada, i zauvijek si - u pričama i u mom srcu.
Kakva je bila vaša primalja?