Pitanje:Poštovani, javljam vam se jer bih trebala savjet vezano za svoju kći koja je prošli tjedan krenula u prvi razred. Naime, shvatila sam da se u prvom tjednu nikako nije naviknula da nosi svoje stvari doma. Zaboravi tenisice za tjelesni u dvorani, pa knjige u učionici. I čini mi se da joj baš teško pada nova odgovornost koju ima, a ja nisam sigurna kako da joj to objasnim, a da joj s obzirom na puno novosti koje sada ima to ne bude prestresno. Znam da je tek početak, ali važno je da se odmah navikne na nošenje svojih stvari, jer ne možemo ići svaki dan u školu po nešto što je zaboravila.

Odgovor: Draga mama, lijepo je vidjeti da se odmah u početku problema propitujete i razmišljate o tome što je najbolje u ovom trenu za vašu kći i kako da se postavite u ovoj situaciji. To mi govori da ste odgovorna mama, koja je spremna razvijati se kao roditelj i koja je spremna usvajati nova odgojna znanja i vještine. To je pogotovo važno u ovakvim važnim životnim situacijama kao što je početak škole.

Stjecanje radnih navika jest nešto što je za roditelje i djecu vrlo važno i čemu posvećuju veliku pažnju. Vjerujem da je i za vas i vašu kći polazak u školu velika stvar i promjena koja, dakako, zahtjeva prilagodbu i učenje novih oblika ponašanja. Kao što ste i sami napomenuli, polazak u školu uključuje puno novosti i dolazak raznih zadataka u kojima djeca moraju pokazati samostalnost, a za usvajanje tih zadataka i preuzimanje odgovornosti potrebno je određeno vrijeme. To znači da, kao i u bilo kojoj drugoj situaciji koja zahtjeva prilagodbu, bilo bi dobro da se unaprijed naoružate velikom količinom strpljenja kako bi taj period prilagodbe prošao što uspješnije.

Spomenuli ste da je zaboravljivost krenula sada s prvim razredom, pa se pitam kako je bilo u vrtiću po tom pitanju i je li i tada ostavljala stvari i koju je uopće odgovornost imala za njih prilikom odlaska iz vrtića. Također, ima li vaša kći doma neke radne zadatke čije je izvršavanje samo njena briga (npr. pospremanje sobe, kreveta ili igračaka, hranjenje kućnih ljubimaca i sl.)? Često usvajanje radnih navika kod djece počinje upravo u kućnom okruženju, a onda se postupno prenosi i na ostale životne situacije.

Ono što mi se čini važnim u ovom trenu je razgovor s kćeri kako biste vidjeli njene dojmove i razmišljanja o školi, ostaloj djeci, učitelju/ici. Tako možete otkriti neka njena očekivanja i/ili strahove koje ima. Dobro je dijete nakon dolaska iz škole pitati kako je, što joj se najviše, a što najmanje svidjelo, kako joj je izgledao dan i sl. Kroz te razgovore ćete joj pokazati da ste tu za nju i da slobodno može pričati o svojim iskustvima te će se osjeća prihvaćeno. To je ujedno odlična prilika da s njom pričate i o svladavanju novih zadataka i obaveza koje ima. Prije svega da joj pružite ohrabrenje i podršku, a potom da joj i kroz neke konkretne savjete pomognete da se nosi s novim zadacima poput pisanja zadaće, spremanja stvari za školu i sl. Imajte na umu da će joj trebati jedno vrijeme da joj novi obrasci ponašanja postanu navika i da te aktivnosti počne obavljati samostalno. Možete zajedno vidjeti kako joj to olakšati. Primjerice, pisanje popisa stvari koje treba nositi u školu i doma, pisanje rasporeda, planiranje obaveza i vremena za pisanje zadaće. Najbolje je da zajedno vidite na koji način joj možete pomoći da se sjeti stvari koje trenutno zaboravlja. Može ona sama ukrasiti svoj popis stvari koje mora ponijeti doma, a pored svake može imati mjesta da stavi kvačicu. Također, jako je važno biti dosljedan u svojemu odnosu prema djetetu i očekivanjima od njega. Svakome djetetu potrebna su jasno definirana pravila i granice kako bi znalo što se od njega očekuje i kako bi se osjećalo sigurno. Možete ju uključiti u osmišljavanje tih pravila, kako bi ih lakše prihvatila i smatrala više „svojima“, a ne toliko „nametnutima izvana“, i samim time ih bila sklonija izvršavati. Pravila između ostaloga, mogu uključivati dogovor o vremenskom rasporedu pisanja zadaće, spremanju za školu i sl.

Također, ono što stručnjaci predlažu kao odgojnu metodu je nagrađivanje za adekvatno ponašanje koje potiče nastavak takvog ponašanja i u budućnosti. Dijete dobiva nagradu za određeno ponašanje i to rezultira njegovim češćim ponavljanjem u budućnosti. Nagrada može biti usmena pohvala i pokazivanje nježnosti za ono pozitivno što dijete učini ili pokaže trud, kao i nagrađivanje aktivnostima ili stvarima koje voli. Tako primjerice kada vaša kći bude donijela stvari iz škole, možete iskoristiti neku od nagrada za koju mislite da je njoj važna i time joj pokazati da ste prepoznali njen uspjeh i da za to zaslužuje biti nagrađena. Potičem vas da iskažete ponos svaki puta kada vaša kći obavi određeni zadatak, bilo vezano za vaše kućanstvo ili školske obaveze.

Ako budete imali dodatnih pitanja ili želju da nam javite razvoj situacije, uvijek se možete ponovo javiti ovim putem. Javiti se možete i na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Želim vam puno strpljenja i razumijevanja u prilagodbi na nove situacije i uspješno izvršene školske obaveze, ali i mnogo veselih zajedničkih trenutaka zabave i razonode s kćeri!

Srdačan pozdrav,

Vaš Hrabri telefon

Tekst: Hrabri telefon

Foto: Profimedia